Autor: Edin

Trud je nejestiva gljiva iz porodice rupičavki (Polyporaceae), klase bazidiomiceta. Ranije se koristila najviše za potpalu vatre i u svrhu zaustavljanja krvarenja. Međutim u novije vrijeme je spektar mogućnosti medicinske ali i tehnološke upotrebe ove gljive toliko porastao, da se s pravom rađa briga za njenu zaštitu kao vrste koja bi mogla postati rijetkost.

Prirodna uloga

Fomes fomentarius (kresiva guba, trud) raste na oslabljenim, oštećenim ili mrtvim stablima listopadnog drveća. Prvo se na drvetu nastanjuje i živi kao parazit, a svoj rast nastavlja i nakon što drvo odumre te preuzima ulogu saprofita (razlagača) razgrađujući materijal drveta i pretvarajući ga u humus. Sposobna je da potpuno razloži necelulozni materijal iz drveta.

Micelij ove gljive neprimjetno nastanjuje stablo drveta, a tek nakon dvije do tri godine, na površini stabla se pojavljuju plodovi (karpofori). Plodovi izbijaju u proljeće, nakon toga permanentno rastu i dostižu starost do nekoliko godina.

Kako prepoznati gljivu trud

Plod joj je konzolast, najčešće u obliku konjskog kopita, a ponekad zaprima i oblik koji podsjeća na školjku koja nepravilno i bez stručka izrasta iz drveta. U stablo prijanja veoma jako te se zbog toga teško otkida.

Veličina ploda jako oscilira zavisno od starosti gljive, klimatskih uslova, substrata na kojem raste i dr. Tako joj prečnik može varirati od 5 do 45 centimetara, širina od 3 do 25 cm i debljina od 2 do 25 cm. Tvrda kora je debljine od 1 do 2 mm (0,04 do 0,08 in) i prekriva žilavo meso.

Miris je slabo izražen, nešto poput mješavine mirisa drveta i gljive. Okus je kiselkasto gorak, a nije jestiva jer je veoma tvrda i vlaknasta.

Donja strana (himenij) je ravna ili blago izdubljena i nosi cjevasti himenofor koji funkcioniše samo godinu dana. Svake naredne godine, u produžetku cjevčica starog, izrasta novi sloj himenofora pa se zbog toga na prednjoj strani ploda zapažaju naraštajne zone koje se još nazivaju »godovi«. Kod mlađih gljiva je donji dio krem boje a pri sazrijevanju se lagano pretvara u smeđu.

Na gornjoj strani se obično vide kvrgavi slojevi sa tupim, zaobljenim rubom. Što je gljiva starija to će imati više slojeva. Boja gornje strane varira ovisno o tome gdje je primjerak izrastao i koliko je star. Poznati su srebrno-bijeli, sivkasti i gotovo crni primjerci. Boja je tipično svjetlija na nižim geografskim širinama i nadmorskim visinama, kao i na plodovima na sjevernoj hemisferi onim koji rastu na južnoj strani drveća.

Najbolje vrijeme za branje gljive trud je od novembra do aprila kada na drveću nema lišća. U pravilu su trud gljive izrazito crne boje već mrtve i neprikladne za upotrebu. Mrtve gljive i one koje su ucrvane ili već odvojene od drveta nije preporučljivo sakupljati. Mogućnost zamjene je malo vjerovatna.

Jedna od najsličnijih vrsta gljivi trud je Fomitopsis pinicola.

Mikroskopske karakteristike

Struktura hifa je trimitska – znači da ima generativne, skeletne i vezivne hife. Cjevčice su duge  2-7 mm, tamno smeđe su boje i poredane u više slojeva. Spore su duguljasto-elipsoidnog oblika. Njihove dimenzije su u pravilu 15–20 x 5–7 μm.

Stanište

Gljiva trud (kresiva guba. Fomes fomentarius) raste nekoliko godina kao parazit na starim ili oštećenim bjelogoričnim stablima napadajući drvo kroz oštećenja kore i izazivajući bijelu trulež drveta. Najčešće su to stabla bukve, graba, topole, breze, hrasta, johe. U planinama najčešće naseljava bukve, u nizinama sve ostale vrste. U sjevernim krajevima najčešća je na brezi, dok je na jugu tipičnija bukva. Na Mediteranu joj je hrast tipičan domaćin. Obzirom da se lako prilagođava ponekad se može naći na javoru, trešnji, lipi, platanu, pa čak i izuzetno mekom drveću kao što su četinari.

Zastupljena je gotovo svuda širom svijeta. Može se naći u sjevernoj i južnoj Africi, širom Azije, u Sjevernoj Americi i širom Evrope.

Optimalna temperatura za rast je između 27 i 30 °C, a maksimalna je između 34 i 38 °C.  Obično raste sama, ali se na istom stablu ponekad može naći više plodova gljive.

Porijeklo imena i sinonimi

Prvi poznati naučni opis gljive Trud u literaturi pojavio se u „Species Plantarum“ Carla Linnaeusa iz 1753. Godine, gdje ju je nazvao Boletus fomentarius. Naziv fomentarius potiče od latinskog “fomes”, što znači kresivo, dok se latinska riječ “fomentum” odnosi na obloge ili zavoje koji griju. Oba značenja su u vezi sa načinom upotrebe gljive trud. Godine 1783., Jean-Baptiste Lamarck dao joj je ime Agaricus fomentarius.

Do današnjih dana su je nazivali raznoraznim imenima, te se zbog toga susrećemo sa mnogim sinonimima imena gljive trud. Kod nas je poznata pod imenima trud, kresiva guba, bukov tartuf i vlasuljak. Nerijetko se kod nas spominje i pod imenima iz drugih jezika: tinder fungus, false tinder fungus, hoof fungus, tinder polypore, ice man fungus, zunderschwamm, amadouvier, hongo del hombre del hielo, casco de cavalo, fungo pavio, bukova kresilka ili kresilna goba itd..

Šta sadrži gljiva trud

Ono zbog čega trud ubrajamo u ljekovite gljive, upravo je njen sadržaj bogat mnogobrojnim aktivnim tvarima.

Energetska vrijednost 100g sušene gljive trud iznosi 376 kcal (Paul Stamets 2005). Ostale vrijednosti na 100g su: Bjelančevine 15g, masnoće 3,5 g (od togA 1,2 G NEZASIĆENE MASTI), ugljeni hidrati 71 g (većina ugljikohidrata potiče od kompleksnih polisaharida kao što su beta glukani), 2,1 g minerali. Osim toga sadrže vitamine: B5 (pantotensku kiselinu) 2,7 mg, vitamin D 1,7 mg, vitamin B3 (niacin) 12,4 mg, B2 (riboflavin) 1,6 mg. Osim toga sadrži bakar 1,3 mg, željezo 13 mg, kalium 760 mg i selen 14µg.

Osim beta glukana, sadrži također i medicinski interesantne sterole: ergosterol, fungisteron, isoergosteron kao i fomentarole A, B, C i D. Sa medicinskog aspekta veoma interesantni su i njeni mono-, seskvi- i diterpeni (schmidt 1996). Sadrži također fomentarnu kiselinu i steril ester linolne kiseline. Sposobna je da sintetizuje male količine prostaglandina iz linolne i arahidoične kiseline.

Noštvo informacija o sastojcima gljive trud se može naći u disertaciji iz 2000. godine, autorice od Rösecke J.

Upotreba u tradicionalnoj medicini

Trud (kresiva guba) ne spada u jestive gljive. Neke mogućnosti njene medicinske upotrebe opisao je još Hipokrat. Humane kliničke studije na temu gljive trud trenutno ne postoje, ali se u literaturi može naći mnogo podataka o upotrebi ove gljive u tradicionalnoj medicini kao i iz studija sprovedenim na pokusnim životinjama.

Tradicionalno se najviše koristila kao kresivo (sve do pojave šibica) i za sprečavanje krvarenja, međutim tek u današnje vrijeme se otkriva njen nevjerovatan potencijal u medicini, kozmetici, izradi tkanina (materijal veoma sličan koži), u građevini kao izolacioni materijal, za prečišćavanje tla i dr..

Najstarija evidencija o upotrebi gljive trud je došla otkrićem mumije ledenog čovjeka “Otzi”, pronađenoj 1991. godine na granici Austrije i Italije (oblast Tirol). Otzi je živio prije nekih 5300 godina i po svemu sudeći gljivu trud (kresivu gubu) je koristio kao kresivo ali veoma moguće i kao dio svoje putne apoteke.   

Otkrivena je također u iskopinama starim 8000 godina u Jorkširu, u Engleskoj. Neki primjerci su pronađeni prilijepljeni uz stablo, u drugim slučajevima je nađena u grumenu pirita – rude gvožda i kremena.

Činjenica da ova gljiva preživljava oštre i hladne zimske mjesece na otvorenim vjetrovitim mjestima kada ima vrlo malo sunca, govori dovoljno o njenoj sposobnosti da se suprotstavi utjecaju vjetra, niskih temperatura, kiše i snijega. Tradicionalno se ova osobina povezuje sa njenim blagotvornim svojstvima, te joj se u narodnoj medicini zbog toga pripisuju svojstva zaštite vanjskih dijelova tijela (kože i kose) kao i zaštite disajnih organa, dakle dijelova tijela koji su direktno izloženi vanjskim uticajima.

Gljiva trud je ranije bila sastavni dio farmakopeje mnogih zemalja, neke od njih su Njemačka, Japan, Kina, Indija). U Evropi se najčešće koristio amadou filc napravljen od F. fomentarius i to uglavnom za zaustavljanje krvarenja i oblaganje rana. U spisima se također spominje njena upotreba za “spaljivanje” rana, što se ranije koristilo za tretman inficiranih rana.

Komade fino sječene gljive trud se ranije moglo kupiti u apotekama nekih evropskih zemalja pod nazivom “fungus igniarius”. Ovi preparati su se koristili za infekcije i bolove u usnoj duplji, u ginekologiji za saniranje vanjskih upala, protiv hemoroida.

Indijanci u Britanskoj Kolumbiji i državi Vašington koristili su je za liječenje reumatizma ili ublažavanje bola. U tu svrhu dijelove  gljive usitne i omekšaju, izmiješaju sa pljuvačkom i stavljaju na bolno područje. Isti preparat Indijanci su koristili i za liječenje upale zglobova.

U azijskoj medicini se koristi najčešće za želučane i crijevne tegobe jer stimulira probavu i ublažava probavne tegobe. Također se koristi i kao sredstvo za mršavljenje. U Kini je koriste protiv loše probave, ali i za liječenje tumora jednjaka, želuca i materice.

Upotreba u tradicionalnoj narodnoj medicini i od strane modernih travara uključuje sljedeće:

• hemoroidi
• poremećaji mokraćnog mjehura
• dismenoreja (bolna menstruacija)
• kao diuretik
• kao laksativ
• za mršavljenje
• za smirnje i opuštanje
• za oboljenja pluća i astmu
• kod zastoja varenja.
• za rak želuca i ždrijela
• za rak maternjice

Informacije iz tradicionalne narodne medicine dobijaju još više na važnosti i pouzdanosti kada se podudaraju sa evidencijom iz naučnih studija.

Evidencija iz naučnih studija

Saznanja iz tradicionalne medicine su doprinijela povećanom interesu nauke za gljivu trud. Naučna evidencija se zasniva uglavnom na studijama sa životinjama i ćelijskim kulturama.

Do sada su posmatrana sljedeća svojstva gljive trud:

• Imunostimulirajuća i protuupalna svojstva
• Efekti protiv dijabetesa i povišenog holesterola
• Antivirusna i antibakterijska svojstva
• Antitumorska aktivnost
• Pozitivan učinak na zacjelivanje rana i kozmetička upotreba

Najnovija istraživanja pokazuju njenu vrijednost u obliku dodatka ishrani, koji je izuzetan u borbi protiv slobodnih radikala, raznih patogeniih mikroorganizama i za stimulaciju imunološkog sustava.

Utjecaj na imunološki sistem, protuupalna i analgetska svojstva

Ova fantastična gljiva ima mnogostruka blagotvorna svojstva, ali vjerovatno ono najvažnije je da pomaže jačanju imunološkog sustava. Već duži niz godina je poznat imunostimulirajući efekat beta glukana iz gljiva koji je potvrđen u većem broju studija. U korist efikasnijem imunološkom sistemu idu također mnogobrojni antioksidansi i protuupalni spojevi, koji organizmu pomažu pri savlađivanju patogena. Osim toga ekstrakt iz gljive trud ima efekat i na modificiranje citokina, kao medijatora imunološkog odgovora.

Zdrava crijevna flora je jedan od temelja zdravog imunološkog sistema. Vlakna iz gljive pozitivno utiču na transport hrane kroz debelo crijevo i regulaciju crijevne flore.

Naučnici su u više navrata ukazali na izražena protuupalna i analgetska (protiv bolova) svojstva metanolskog ekstrakta gljive trud. Aktivne supstance iz ovog ekstrakta inhibiraju enzime sintazu azotnog oksida (Stickstoffoxidsynthase) iNOS i ciklooksigenazu (COX-2), koji stimulišu medijatore upala prostaglandine i azotne okside (Stickstoffoxide).

Zahvaljujući spomenutim svojstvima gljiva trud se nameće kao jedno od potencijalnih sredstava za tretiranje Reumatoidnog artritisa – bolesti koja pogađa milione ljudi širom svijeta.

Protuupalna i antioksidativna svojstva gljive trud (kresiva guba, Fomes fomentarius) čuvaju krvne sudove od oštećenja.

Regulacija nivoa glukoze i holesterina u krvi

Beta glukani, osim što djeluju imunostimulirajuće i protuupalno, pomažu pri snižavanju šećera u krvi. Aktivna supstanca iz gljive pod nazivom Fomentariol također promiče efekat snižavanja šećera i istražuje se kao potencijalni lijek za dijabetes. Prema istraživanjima na miševima, čaj pripravljen od gljive trud mogao bi imati pozitivan efekat na regulaciju šećera i holesterina u krvi (Lee-a 2005.).

Posljednjih godina sve više ljudi izvještava da su čorbe od ljekovitih gljiva dale rezultate kada je riječ o njihovoj antihiperglikemijskoj funkciji. Međutim, važno je napomenuti da je još uvijek urađeno vrlo malo istraživanja koja bi dokazala da ljekovite gljive mogu same upravljati i kontrolirati razinu inzulina kod pacijenata sa dijabetesom. Stoga se preporučuje da ih koristite kao dodatak vašoj prehrani, a ne kao lijek osim ako se prethodno konultujete sa Vašim ljekarem.

Osim toga, gljiva trud snižava LDL holesterol, a pozitivno utiče i na regulaciju krvnog pritiska, tako da srce i krvni sudovi bivaju rasterećeni. U prilog zaštiti kardiovaskularnog sistema idu još i njena protuupalna i antioksidativna svojstva.

Antitumorna svojstva

Fomes fomentarius (trud, kresiva guba) sadrži supstance sa evidentiranim antikancerogenim dejstvima. Ekstrakt gljive je testiran kako na kultiviranim ćelijskim linijama tako i na živim miševima koji su imali sarkom. U oba slučaja, visoko dozirani ekstrakt gljive ograničio je rast ćelija raka [vi]. Vodeni ekstrakt ploda ove gljive zaustavlja rast sarkoma kod čak 80% laboratorijskih miševa.

Jedna od studija je proučavala kultivirane ćelijske linije ljudskog karcinoma dojke i otkrila da je ekstrakt F. fomentarius ubio ćelije raka odnosno učinio ih manje pokretnim.

Još prije više od 40 godina su izolirani polisaharidi (beta glukani) iz gljive trud sa izraženim antitumornim dejstvom (Ito et al. su 1976).

Farmakološke studije ukazuju na mogućnost upotrebe eksopolisaharida iz gljive trud pri liječenju tumora i čira na želucu. Također već postoje i patenti za liječenje tumora želuca i crijeva na bazi gljive trud. (Chen et al. Su 2008).  

Osim toga je posmatrano da neke aktivne supstance iz ove gljive poboljšavaju efekat konvencionalne antitumorne terapije zračenjem kao i kemoterapije sa citostatikom doksorubicinom. Gljiva trud je bogata spojevima sličnim onima iz ćurećeg repa (Trametes versicolor), uključujući polisaharid-K, polisaharid vezan za proteine koji se obično koristi u kineskoj medicini kao propratna terapija uz kemoterapiju. Jedna od nuspojava kemoterapije je smanjena produkcija leukocita ili supresija koštane srži. Gljive su sposobne ublažiti ovaj neželjeni efekat kemoterapije.

Antibakterijska i antivirusna svojstva

U hemijskim analizama Fomes fomentarius (trud, kresiva guba) je pokazao veću antioksidativnu i antibakterijsku aktivnost od ostalih testiranih gljiva.

Sa ekstraktima nekoliko različitih vrsta gljiva, uključujući F. fomentarius, testiran je efekat na herpes simpleks virus. Prije samog testiranja, istraživači su prvo utvrdili sigurne doze ekstrakta, koje nemaju sporedna dejstva na pacijente. F. fomentarius je bila jedna od vrsta koja je pokazala aktivnost protiv virusa. Supstanca lignin iz gljive trud je jedna od supstanci gljive koja promiče spomenuti efekat. Čak je podnesen i jedan zahtjev za patent sa lignanima iz gljive protiv Herpes simpleks virusa (Sakagami et al., 1991)

Gljiva trud je također bila jedna od nekoliko vrsta gljiva za koje je dokazano da se mogu boriti protiv određenih sojeva gripe.

Komercijalno je dostupan pulverizirani proizvod sa umirujućim dejstvom na bazi supstanci iz gljive trud. Radi se o tzv. GFP-kompleksu (Good Feeling Product) iz hitina, glukana i melanina, koji bi sudeći po sastavu trebao imati i niz drugih blagotvornih dejstava. Naučne temelje hitin-glucan kompleksu iz gljive trud je postavio naučnik L.F. Gorovoj, upravnik Celularno biološkog instituta Akademije nauka u Kijevu, koji je objavio na ovu temu niz patenata i članaka u naučnim časopisima. Osim već spomenutih efekata u svojim radovima je opisivao mogućnost primjene hitinskih vlakana za čišćenje od teških metala i radioaktivnih elemenata. Zatim je ustanovio efikasnost CGM-kompleksa protiv gljivice Candida albicans i bakterije Helicobacter pylori (uzročnik većine slučajeva gastritisa), kao i izraženu aktivnost protiv virusa HIV.

Metanolski ekstrakt iz gljive trud djeluje antibakterijski i sprečava rast bolničkih vrsta bakterija Pseudomonas aeruginosa i Serratia marcescens, bakterija koje sve više nevolja priređuju u klinikama (Suay et al. 2000). Posmatran je također zaštitni efekat u pogledu Tabakmosaik virusa (Aoki et al. Su, 1993).

Učinak na zacjeljivanje rana i kozmetička primjena

Jedan od najvećih potencijala gljive trud je zasigurno njena primjena u kozmetičke svrhe.

U naučnom institutu BIOPOL (W. Rühle) iz gljive trud izoluju kompleksna vlakna sačinjena iz polisaharida gljive koja su veoma učinkovita kod saniranja povreda. Na bazi studija od W. Rühle-a patentiran je proizvod “Glucaneo” koji se masovno koristi u kozmetičkoj industriji. Urađena su i laboratorijska istraživanja u kojima je pokazan efekat “Glucaneo-a” na zarastanje ozljeda i regeneraciju kože.

Shodno izraženim antibakterijskim i antivirusnim svojstvima testira se njena upotreba u industriji higijene (pelene, tamponi …) kao i pri izradi materijala za odjeću kod osoba sa izuzetno osjetljivom kožom. Osim toga su rađene i prve analize koje su ispitivale efekte praha gljive i materijala pravljenih iz gljive trud na pacijente sa dekubitusom. Ustanovljeno je antimikrobno sejstvo, brže zarastanje rana kao i znatno neutralisanje neugodnih mirisa. Jedna veoma bitna osobina je i dejstvo protiv kožne mikoze prouzrokovane gljivicom Candida albicans, koja se često pojavljuje kod osoba sa oslabljenim imunitetom.

Tamna boja gljive trud dolazi od velike konecntracije supstance melanin. Radi se o antioksidansu koji određuje koje će boje ili nijanse biti naša koža, kosa i oči. Osim u estetske svrhe, melanin igra i ključnu ulogu u zdravlju kože, kose i očiju.

Melanin štiti našu DNK i, što je još važnije, pomaže joj da se regenerira. Tako se potencijal gljive trud može iskoristiti u cilju njege oštećene / osjetljive kože i kose. Pomaže kod staračkih pjega, fleka i crvenila. Osim toga, budući da je tako bogat melaninom, znači da pomaže kod zaštitite kose od oštećenja od sunca i da održava kožu baršunastom i glatkom.

Hitin-Glukan-Melanin kompleks nalazi također primjenu u kozmetici.

Fomes fomentarius (trud, kresiva guba) štiti nervni sistem i poboljšava kvalitet sna

Fomes Fomentarius (trud, kresiva guba) ima vrlo visok sadržaj proteina i minerala koji pomažu u stimulaciji proizvodnje faktora rasta živaca, inače poznatog kao NGF (Neurotrophic Growth Factor). Krvno-moždana barijera sprečava prolazak NGF-a do mozga. Stoga su stimulusi sa vana ključni kako bi se osiguralo da mozak može sam proizvesti ovaj protein. Nedostatak NGF proteina može prouzrokovati razvoj nervno degenerativnih oboljenja poput demencije. Stoga, dovoljna koncentracija NGF-a pomaže da sačuvamo naše kognitivno zdravlje.

Od nedostatka sna pati većina ljudi, iako neki ni sami nisu svjesni te činjenice. Kada nedostatak sna postane svakodnevan, nastaje problem koji se kako kratkoročno tako i dugoročno odražava na zdravlje. Može doći do povišene glukoze u krvi, pretilosti, bolova u mišićima, razdražljivosti i dr.. Svi spomenuti negativni efekti na zdravlje povećavaju još više i nivo stresa, čime se zatvara krug iz kojeg je preporučljivo tražiti izlaz putem stručne pomoći.

Nedostatak sna može biti uzrokovan stresom, lošom ishranom, štetnim životnim okruženjem i toksinima. Fomes Fomentarius je prirodni dodatak ishrani koji se u narodnoj medicini u obliku čaja uzima neposredno prije spavanja svake noći, jer mu se pripisuje osobina da pomaže pri opuštanju i mirnom utanjanju u san.

Ostale mogućnosti upotrebe

Prečišćavanje industrijskih otpadnih voda

Rezultati studija sugeriraju da se F. fomentarius može smatrati atraktivnim biosorbentom u prečišćavanju industrijskih otpadnih voda. Ono što je naročito interesantno je da se uslovi uzgoja gljive trud mogu posebno prilagoditi kako bi gljiva poboljšala performanse adsorpcije otpadnih tvari. Na taj način se efekat prečišćavanja otpadnih voda da permanentno tehnološki poboljšavati.

Upotreba u pčelarstvu

Za proizvodnju čistog prirodnog dima pčelari tradicionalno koriste suhu gljivu trud, pri čemu se preferira gljiva koja raste na hrastu ili bukvi, iako se može koristiti i ona sa vrbe, lipe, topole ili drugog drveća. Za korišćenje, potrebno je nakon skidanja sa stabla nasjeći gljivu na komade koji mogu stati u dimilicu i dobro je osušiti kako bi bolje gorila. Sušenjem se komadi gljive konzerviraju i kao takvi mogu se koristiti duži vremenski period ukoliko su skladišteni na suhom mjestu.

Umjetnost i tkanina

Lijepi primjerci gljive trud se često u svojoj izvornoj, prirodnoj formi koriste kao ukras. Veći primjerci se daju rezbariti i dorađivati u formi umjetničkih artikala.

Ova vrsta gljive, ali i neke druge poput Phellinus igniarius, mogu se koristiti za pravljenje amadou- materijala za izradu odjevnih predmeta (kape, rukavice, pantalone itd.). Tradicionalni način pripreme ovih materijala je još uvijek prisutan u Rumuniji. Mladi plodovi se navlaže u vodi, sjeku se u tankim slojevima a zatim se tuku i razvlače dok se ne dobije željena debljina i elastičnost. Dobiveni materijal se naziva “crveni amadou”.

Berba, priprema, sušenje i prerada gljive trud

Gljivu trud ćete veoma lako naći u šumama Balkana i bez problema prepoznati. Potrebno ju je što prije nakon berbe izrezati na tanke komade, širine najviše 1 cm, kako bi se pripremila za sušenje.

Sušiti se može u pećnici na 50-60 stepeni celzija nekoliko sati na rešetki pod vrućim zrakom ili radi uštede energije u jesen i zimu na grijanju koje je prethodno pojačano što je više moguće. Nakon sušenja se lomljivi suhi komadi stavljaju u mikser ili mašinu za mljevenje i pravi se usitnjena smjesa.

Usitnjena smjesa se zatim može koristiti za pripremu čaja, tinktura, kapsula koje se prethodno tretiraju shelbroken-postupkom, kao i raznoraznih ekstrakata.

Doziranje

U studijama su uglavnom korišteni ekstrakti gljive ili izolirane aktivne tvari iz gljive trud. Doziranje i način primjene se razlikuje od studije do studije. Također se i sami preparati zavisno od proizvođača razlikuju kako u pogledu kvaliteta sirovine tako i samog načina pripreme preparata. Ekstrakti i kapsule iz gljive trud su dostupni komercijalno, ali preporuke za upotrebu nisu uvijek u skladu sa doziranjem i rezultatima koji se mogu naći u studijama. Stoga je teško reći koja bi trebala biti optimalna doza. Obzirom na ranu fazu većine istraživanja na ovu temu, najbolje je osloniti se na kvalifikovanog zdravstvenog radnika za informacije o pravilnom doziranju.

Priprema čaja od gljive trud

Usitnjeni komadići gljive ili granulirana smjesa mogu se koristiti za pripremu čaja. U tu svrhu možete uzeti 1-2 supene kašike mljevene gljive trud, preliti ih sa 1L ključale vode, zatim često miješati i kada se ohladi piti. Zbog neobičnog i gorkog okusa gljive preporučljivo je početi sa manjim dozama.

Ukolio je čaj zamućen sa veoma sitnim djelićima gljive nema potrebe za brigu, slobodno ih pijte zajedno sa čajem. U njima su sadržana vlakna koja imaju povoljan uticaj na probavu i imunološki sistem.

Čak se može zasladiti medom ako niste navikli na gorki ukus hrane ili pića.

Talog koji preostane nakon što ispijete čaj se može koristiti kao maska za lice ili oblog za iritiranu kožu.

Primjena svježe gljive

Ako problema sa upalama desni, možete žvakati manje komade gljive trud. Pazite da ne uzmete prevelike komade odjednom i da ih ne gutate. Ako je sirova gljiva previše tvrda za vaše bolne zube ili desni, prvo je nakvasite kako biste je mogli lakše žvakati.

Za ispucala ili suha stopala se preporučuje potopiti stopala u vruću vodu dok koža ne postane mekana, a zatim utrljavati usitnjenu gljivu trud (komadići kao kod čaja) po tabanima skidajući stare, suhe ćelije kože. Prema izvještajima korisnika ova metoda pomaže i da se zaliječe pukotine na tabanima.

Iako nije jestiva može se koristiti za kulinarstvo. Neki preporučuju da stavite nekoliko komada gljive trud na roštilj, prije nego počnete peći. Ovo bi jelu trebalo dati vrlo jedinstven, prirodan okus roštilja na drvo.

Da li gljiva trud (kresiva guba) ima sporedna dejstva?

U naučnoj literaturi a ni u izjavama mikologa se nalazi veoma oskudne informacije o neželjenim sporednim dejstvima gljive trud. Obzirom da se ne spominju niti u naučnim studijama niti u tradicionalnim izvorima, za očekivati je da ih nema ili da su minimalno izražena i rijetka.

Ipak kao i u većini ostalih slučajeva, tako i u ovom, nije moguće isključiti da pojedinci mogu reagovati alergično. Također je bitno uzimati čiste i provjerene preparate, kako bi se isključila mogućnost bilo kakve kontaminacije koja može izazvati neželjena dejstva.

Zaključak

Fomes Fomentarius ima čitav niz zdravstvenih prednosti koje mogu pomoći vašem cijelom tijelu od neurona do napuklih tabana. Osim toga, potpuno je prirodan i ne izaziva ovisnost niti nuspojave. Njegova upotreba u kozmetici, za prečišćavanje otpadnih voda, u pčelarstvu  i dr. postaje sve interesantnija kako zbog jednostavnih mogućnosti kultivacije tako i zbog multifunkcionalne primjene. Ovo je samo jedan od mnogih načina na koji se “priroda” brine o nama i otvara nam riznice svojih blagodati.

LITERATURA:

• https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7920468/
• https://www.researchgate.net/publication/329592051_Pharmacological_properties_of_Fomes_fomentarius 
• https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17624770/
• https://pubs.acs.org/doi/10.1021/acsomega.1c05748
• Knjiga: Matija josipović (2012) – Gljive: vodič za prepoznavanje. Rijeka: Leo-Commerce.
• Knjiga: https://amzn.to/2taRXp9
• ZDRAVSTVENA UPOTREBA (https://healing-mushrooms.net/Fomes-fomentarius)
• GAO et al (Diabetes, cholesterol)
• Disertacija: Rösecke, J. – Isolierung und Identifizierung von Inhaltsstoffen aus Holz zersetzenden Basidiomyceten, Dissertation, Univ. Hamburg, FB Chemie (2000)

Čaga se vijekovima koristi u tradicionalnoj ruskoj i kineskoj medicini, kao i nekim zemljama Skandinavije. U zadnje vrijeme sve brže stiče reputaciju blagotvornog sredstva i u ostalim zemljama svijeta, naročito u Zapadnoj Evropi i SAD-u. Pripisuju joj se osobine imunoregulatora, sredstva protiv upalnih gastrointestinalnih oboljenja, problema s kožom ili hroničnog umora, a prije svega se ističe snažnim antioksidativnim svojstvima.

Čaga: ljekovita gljiva sa hladnog sjevera

Čaga je također poznata pod latinskim imenima Inonotus obliquus, xanthochorus obliquus ili polyporus obliquus. Na japanskom se zove Kabanoanatake, na engleskom Clinker Polypore, na francuskom Carle Blanche Spongieuse de Bouleau a u Kini je poznata pod imenom Bai Hua Rong, Crno-smeđe je boje, raste na raznim vrstama drveća kao što su joha, bukva ili javor, ali je posebno česta na stablima breze. Najčešća je u hladnijim predjelima poput Sjeverne Amerike i Azije kao i Sjeverne i Istočne Evrope. Stoga joj je prikačen epitet „Biser sjevera“.  Može rasti i u drugim evropskim zemljama, ali se u stručnim krugovima uglavnom osporava kvalitet Čage koja raste u toplijim predjelima. Iako još uvijek ne postoji naučno uporište za ovu tvrdnju, u prilog joj svakako ide dokumentovana tradicionalna primjena Čage koju nalazimo prvenstveno u hladnijim regionima.

Gdje tražiti i kako prepoznati Čagu?

Raste prvenstveno na stablu breze i preferira hladne klimatske uslove. Nema uobičajeni okus gljiva koje koristimo u prehrani, već je pretežno gorka. Bogata je vlaknima i sadrži veoma malo kalorija. U Evropi je najzastupljenija u Skandinaviji i u Sibiru, gdje osim niskih temperatura još uvijek postoje velike površine prekrivene brezovim šumama. Počinje svoj rast unutar još živih stabala (uglavnom breze). Nakon nekoliko godina, kora drveta se lomi i formira se tvrda i deformisana izraslina koja je spolja ugljenisano crne boje a iznutra smeđa i mrvljiva, konzistencije slične plutu ali znatno tvrđe. Na drvetu čaga podsjeća na kancerogenu izraslinu više nego na medicinsku gljivu. Potrebno joj je skoro dvije decenije da naraste do veličine od samo 20 centimetara. Može živjeti na drvetu i do 80 godina, a na starim stablima doseže prečnik od preko 50 cm. Drvo na kraju umire, kada iz natrulog debla izrasta gljiva, odnosno njeno plodište. Nakon nekih godinu dana plodište je zrelo, oslobađa svoje spore i počinje i samo propadati.

Bitno je da se gljiva ubire samo sa žive ili svježe posječene breze, inače će se i sadržaj aktivnih sastojaka značajno smanjiti. Pri branju je bitno da se odsiječe nožem malo dalje od mjesta sastava gljive sa drvetom kako bi se sačuvalo drvo od uginuća. Ovaj princip branja treba poštovati i kod ostalih medicinskih gljiva koje rastu na drveću.

Čaga se bere i koristi u obliku sklerocije iako micelijum također sadrži mnoge supstance sa blagotvornim dejstvima na zdravlje. Teška je za uzgoj, te do momenta u kojem je pisan članak (početak 2024. godine) još uvijek ne postoje uzgajivači sklerocija ove gljive nego samo micelija. Sklerocije dolaze isključivo iz divlje kolekcije.

Aktivni sastojci Čage

Hemijski sastav čage prvi je proučavao 1864. godine nemački hemičar i farmaceut Johann Georg Noel Dragendorff. Tek nekih 100 godina kasnije se grupa ruskih naučnika (Yakimov, Shivrina i dr.) upustila u nešto dublju analizu sastojaka Čage. Otkrili su da se znatno razlikuje od većine ostalih srodnih medicinskih gljiva. Od tada je u njenom sastavu otkriveno preko 200 bioaktivnih supstanci. Hildegard Willms-Beyárd u časopisu “Priroda i liječenje” navodi da su jedinstveni ne samo posebna kombinacija, već i bioraspoloživost njenih sastojaka: vitamina, minerala i vlakana, sekundarnih biljnih supstanci, elemenata u tragovima i  esencijalnih aminokiselina.

David Wolfe u knjizi “Čaga – kraljica medicinskih gljiva” piše: „Podaci iz istraživanja sprovedenih širom svijeta sugeriraju da čaga ne samo da ima izvanredan sadržaj antioksidansa, već pruža i cijeli spektar ljekovitih nutrijenata – uključujući polisaharide, polifenole, saponine, melanin, važne elemente u tragovima, vitamine, kompleksi vlakana i aminokiselina.

Inotodiol i tramentenolna kiselina, dva od primarnih bioaktivnih jedinjenja u Čagi, pokazuju različite biološke efekte, uključujući inhibiciju tumora, antivirusna, antioksidativna i svojstva zaštite ćelija.” Farmakološka svojstva se do sada najvećim dijelom pripisuju polisaharidima, polifenolima, triterpenima i melaninu iz gljive.

Pretpostavlja se da najobimniji spektar djelovanja imaju polisaharidi (posebno beta-1,3- i beta-1,6-D-glukani), koji su iz tog razloga najviše istraživani. Između ostalog, igraju važnu ulogu u antikancerogenim,  antioksidativnim i protuupalnim svojstvima čage.

Melanin je odgovoran za crnu boju gljive. Poput polifenola i triterpena sadržanih u čagi također i melanin ima antioksidativno, antiupalno i anti-aging dejstvo.

Još jedna supstanca koja se nalazi u čagi je betulin, prekursor betulinske kiseline. Betulin je dobio ime po stablu breze (Betula), u čijoj se bijeloj pluti nalazi u velikim količinama. Čaga apsorbuje ovu supstancu iz breze. Betulin se nalazi i u ostalim gljivama koje rastu na stablu breze. Smatra se da betulin igra značajnu ulogu u antikancerogenim dejstvima čage. Inotodiol je također jedna od supstanci karakterističnih za Čagu sa protuupalnim i antihistaminskim dejstvom.

Čaga sadrži mnogo minerala i elemenata u tragovima. Pepeo gljive (mineralni udio) iznosi ca. 15%, prije svega kalij, natrij, magnezij, cink i bakar, ali također i germanij, mangan, bor i željezo. Toksični teški metali kao što su olovo, kadmij, živa i arsen nisu pronađeni u Čagi. Ostali sastojci Čage su flavonoidi (Apigenin, Naringenin i Kvercetin), tanini (gorke tvari), lektini i u manjim količinama organske kiseline poput sirćetne, buterne i oksalatne.

Tradicija upotrebe Čage

Čaga se koristi u narodnoj medicini od davnina. Hipokrat je koristio vodeni ekstrakt Čage za pranje rana. U Sibiru dokumentacija o upotrebi Čage seže u 12. vijek, a spominje se između ostalog u kontekstu borbe protiv parazita, tuberkuloze, upala kao i gastrointestinalnih tegoba. Osim toga se nerijetko preporučuje i za neka tumorna oboljenja, za generalno poboljšanje tjelesnog performansa, detoksifikaciju krvi, protiv tuberkuloze i za neka srčana oboljenja. Sibirski šamani Čagu zovu “kraljicom ljekovitih gljiva” jer su mišljenja da ju je priroda obdarila s veoma mnogo fantastičnih sastojaka koji pospješuju zdravlje. Prenosi se da je u svoje vrijeme veliki knez Kijeva Vladimir Monomah izliječen od raka usne pomoću Čage. Čaga se tradicionalno najčešće upotrebljavala u obliku čaja, inhalacija ili antiseptičkih sapuna.

Drvo Breza kao temelj za blagotvornost Čage

Breze su stoljećima smatrane posebno vrijednim drvećem u narodnoj medicini mnogih zemalja pa i kod nas na Balkanu.

Iako raste na raznim stablima, trenutno je jedino od medicinske važnosti Čaga koja raste na stablu breze.

Zahvaljujući simbiotskoj zajednici sa brezom, gljiva Chaga absporbira i profitira od korisnih supstanci sadržanih u brezi, od kojih je najvažnije spomenuti aktivnu supstancu betulinsku kiselinu ali i minerale i elemente u tragovima kao što su: natrijum, kalijum, magnezijum, gvožđe, silicijum, bakar, mangan, cink i germanijum. Vjerovatno se iz ovog razloga blagotvorna dejstva Čage djelimično preklapaju sa onima od drugih medicinskih gljiva koje rastu na brezi. Od ovih treba izdvojiti Brezovu gubu ali i gljive Trud ili Crvenorubu gubu koje se također nerijetko mogu naći na brezinom stablu.

Blagotvorna svojstva medicinske gljive Čaga

Masovna primjena Čage je ponukala ruske naučnike da sprovedu i potvrde smisao njene upotrebe u narodnoj medicini. Pozitivni rezultati ovih istraživanja doveli su do toga da Čaga postane također i djelom ruske konvencionalne medicine. Niz drugih istraživanja širom svijeta je potvrdio medicinski potencijal Čage. Farmakološki dokazana svojstva aktivnih supstanci Čage su:

• antioksidativno
• antikancerogeno
• antitumorno
• antiviralno
• antitrobmotično
• anti-hiperglikemijsko
• antibakterijsko
• imunostimulatorno
• protektivno na genetski materijal
• antiinflamatorno (protuupalno)
• antiparazitsko
• neuroprotektivno (štiti nerve)
• antialergijsko (protiv alergija)
• pomaže protiv umora
• prebiotičko i dr. svojstva

Međutim da bi se sa sigurnošću mogla utvrditi djelotvornost u pogledu liječenja oboljenja potrebno je sprovesti opširnije kliničke studije na pacijentima. Trenutno se njena upotreba najvećim dijelom zasniva na kombinovanim informacijama iz višestoljetne upotrebe u narodnoj medicini sa rezultatima iz studija sprovedenim na ćelijskim kulturama i životinjama.

Adaptogeno dejstvo

Prema naturopatima, Čaga se smatra veoma popularnim adaptogenom. Riječ je o prirodnim tvarima koje pozitivno podržavaju tijelo na širem nivou, a posebno mu pomažu da se bolje nosi sa stresom. Čorokot (crni kim), Ginseng, Rhodiola rosea i Ashwagandha, kao i ljekovite gljive Cordiceps i Reishi također spadaju u adaptogene. Supstanca ili skup supstanci mora ispuniti tri kriterija da bi se definisala kao adaptogen:

• djelovanje mora biti širokog spektra i sposobno pomoći tijelu da se nosi sa širokim spektrom stresora.
• Mora biti u stanju da pomogne u održavanju ravnoteže (homeostaze) u tijelu.
• Ne bi smjela utjecati negativno na normalne funkcije organizma.

Čaga i oboljenja probavnog trakta

Gastrointestinalne bolesti se čagom liječe stoljećima, što je vjerovatno njena najčešća i najučinkovitija primjena. Konkretno radi se o gastritisu, čirevima na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, upalama tankog i debelog crijeva. Nerijetko se koristi i protiv polipa u predjelu želuca i crijeva. Ublažuje hroničnu intestinalnu upalu kod miševa i pokazuje inhibitorni učinak na ćelije raka iz gastrointestinalnog područja.

Kod upale sluzokože želuca ili crijeva, efekat čage može se povećati kombinovanjem sa drugim gljivama kao što su Reishi, Lavlja griva ili Shiitake, kao i sa čorokotovim uljem, tamjanom, smirnom, kurkumom i dr..

Čaga djeluje blagotvorno na crijevnu floru, koja je veoma bitna za regulaciju imunološkog sistema. U međuvremenu sve je jača evidencija da problemi sa probavnim sistemom stoje u direktnoj relaciji i sa zdravljem kože. Disbalans crijevne flore uzrokuje poremećaje u probavi odnosno apsorpciji, te samim time povećanoj količini nedovoljno probavljene hrane koja već u crijevima počinje proces trulenja i obrazovanja po organizam manje ili više toksičnih materija. Takvu nedovoljno probavljenu hranu organizam prepoznaje kao strano tijelo pri čemu dolazi do reakcije imunološkog sistema na određene sastojke iz hrane. Vremenom zbog ove pojave dolazi i do oštećenja sluzokože te do poremećene barijere crijeva. Ovaj poremećaj se u komplementarnoj medicini naziva „Leaky Gut Syndrom“ odnosno sindrom propusnih ili poroznih crijeva. Još se navodi da Leaky Gut Syndrom posljedično pospješuje nastanak oboljenja poput reume, hroničnog umora, diabetesa, multipne skleroze i dr.  NAPOMENA: radi se o teoriji koja ima svoje znanstveno uporište ali je još uvijek nedovoljno istražena. Iz tog razloga školska medicina još uvijek kritično ili sa rezervom posmatra ovaj fenomen.  

Potencijalno sredstvo za suzbijanje rasta odnosno liječenje tumora

Pored probavnog trakta najvažnije područje primjene i istraživanja svojstava Čage su kancerogena oboljenja. U područjima gdje se Čaga tradicionalno koristi u preventivne svrhe zabilježan je manji postotak tumornih oboljenja. U Norveškoj se čaga naziva “Kreftkjuke”, što bi u prevodu značilo gljiva raka. Ovaj naziv s jedne strane ukazuje na njenu formu a s druge na njenu upotrebu u narodnoj medicini Norveške.

Najčešće se koristi kod tumora na plućima i na koži, a kao posebno efikasna se navodi i njena primjena kod tumornih oboljenja probavnog trakta i bijelih krvnih zrnaca (Hodgkin-Lymphom). Najbolji rezultati očekivano su posmatrani u ranim fazama bolesti. Kod naprednih stadija tumora su zabilježeni efekti usporavanja rasta i ublažavanja bolova. Osim toga Čaga je u stanju da reducira sporedne efekte  hemoterapije.

U međuvremenu postoji niz studija koje ukazuju na dejstvo preparata Čage na tumorna oboljenja (Shashkina et al. 2006). Već duži niz godina se intenzivno sprovode studije u Japanu i Kini. Primjera radi studije naučnih timova Youn et al. (2009) i Yong ez al. (2011) pokazuju antikancerogeno dejstvo Čage. Jedan opširan prikaz u pogledu antikancerogenog dejstva Čage je prikazan u publikaciji od Song et al. iz 2013. godine. Već postoje brojne studije na ćelijskim kulturama o antitumorskoj aktivnosti ekstrakta čage, uključujući ćelije iz probavnog sistema, pluća, jetre i mliječnih žlijezda. Istraživanja na miševima su pokazala da primjena ekstrakta čage uzrokuje sporiji razvoj tumora ili čak inhibira njihov razvoj. Uočeno je i smanjenje broja metastaza.Istraživači se još nisu složili oko mehanizma Čaginog antitumorskog djelovanja.

Neki su mišljenja da se antitumorno dejstvo čage prožima putem stimulacije imunološkog sistema, dok drugi smatraju da antioksidativna sposobnost sprečava nastanak ćelija raka. Najvjerovatnije će biti da je i jedno i drugo ali i da postoje druge supstance u Čagi odnosno mehanizmi koje Čaga pokreće u tijelu i koji se međusobno upotpunjuju te tako dovode do blagotvornih efekata.

Naravno, ne postoji čarobni napitak protiv tumornih oboljenja ali iskustva korištenja Čage u ovu svrhu zajedno sa postojećim naučnim studija obećavaju mnogo. Zato se ne treba čuditi da “Akademija medicinskih znanosti u Moskvi” preporučuje upotrebu Čage kao propratne terapije tumornih oboljenja. Rasina je 2002. Godine  istraživala uticaj Čage na oštećenja prouzrokovana radioaktivnim zračenjem. Pri tome je ustanovljeno da Čaga ima adaptogeni (balansirajući) efekat i da ublažuje štetni uticaj zračenja. I mnoge druge vrste gljiva, kao što su Ćuranov rep, Reishi, Šitake, Sunčeva pečurka, Kordiceps i druge imaju izraženo antikancerogeno djelovanje. Neke se u Japanu već službeno koriste kao dodatna terapija.

Antioksidativno dejstvo

Mitohondrije (ćelijske elektrane) su odgovorne za proizvodnju adenozin trifosfata (ATP-a). ATP je opskrbljivač energijom u ćelijama i omogućava sve radne procese kao što su kretanje ili transport materijala. Međutim, tokom proizvodnje ATP-a stvara se nusprodukt poznat pod imenom slobodni radikali. Tijelo razvija mehanizme za neutraliziranje slobodnih radikala i lako izlazi na kraj sa njima ako se pojavljuju u normalnim količinama. Međutim različiti faktori kao što su stres, ishrana i uticaji okoline mogu dovesti do povećane koncentracije slobodnih radikala, te dolazi do neravnoteže koju nazivamo “oksidativni stres”. Slobodni radikali putem oksidativnog stresa ubrzavaju proces starenja tjelesnih ćelija i mogu dovesti do oštećenja ćelijskih komponenti (uključujući DNK), do ćelijske smrti (apoptoze) i poremećaja ćelijske signalizacije, a također i razvoja mnogih oboljenja.

Čaga proizvodi veliku količinu supstanci, koji se suprotstavljaju slobodnim radikalima, poznatim pod imenom “hvatači slobodnih radikala”. Hvatači slobodnih radikala iz Čaga gljive štite naše ćelije i DNK od oštećenja uzrokovanih oksidativnim stresom. Jedna studija je pokazala da ljudske krvne ćelije prethodno tretirane ekstraktom čage prije nego što su tretirane slobodnim radikalom H2O2 imaju 40% manje oštećenja DNK od onih koje nisu prethodno tretirane.

Studije pokazuju antioksidativna svojstva Čage (Du et al. 2013) koja čak nadmašuju i ona medicinske gljive Reishi ili Kordicepsa ali i od biljki kao što su goji ili borovnica.

Prema Davidu Wolfeu (autor knjige “Čaga – kraljica medicinskih gljiva” prirodna čaga sadrži zapanjujuće visoku količinu enzima superoksid dismutaze (SOD), koji ne samo da štiti ćelije od štetnih slobodnih radikala, već i od još agresivnijih superoksidnih radikala. Istraživanja su pokazala da čaga sadrži do 50 puta više SOD od drugih medicinskih gljiva, kao što su Reishi ili Cordyceps. Čaga također nadmašuje bogate SOD izvore kao što su ječmena trava ili morske alge.

Ovaj navod ipak nije dovoljno istražen i sporan je, jer je teško utvrditi koliko superoksid dismutaze iz gljive može „preživjeti“ uticaj želučane kiseline i dospijeti u prirodnoj formi u crijeva. Osim toga ne postoje trenutno ni konkretne studije koje upoređuju količinu ovog enzima u Čagi i drugim gljivama (Juergen Guthmann, knjiga „Ljekovite gljive“). Trebat će sprovesti još studija kako bi se utvrdio razlog iznimno jakog antioksidativnog dejstva Čage.

Imunostimulatorno i imunomodulirajuće dejstvo

Prema dosadašnjim studijama, ljekovita gljiva Čaga pomaže kod slabog imunološkog sistema i nedostatka energije. Intaktan imunološki sistem je osnova za zdravlje jer štiti tijelo od bakterija, virusa, parazita, gljivica, stanica raka, toksina i drugih stranih tvari. Pretpostavlja se da veliki broj blagotvornih efekata čaga prožima upravo putem pozitivnog efekta na imunološki sistem. Čaga jača sposobnost organizma da se brani od infekcija i djeluje imnuomodulirajuće (Shashkina et Al. 2006).

Od svih vrijednih supstanci koje sadrži Chaga gljiva, najviše proučavana je vrsta polisaharida poznata kao beta-glukani. U našem tijelu beta-glukani su bioaktivni molekuli koji aktiviraju imuni sistem i čine ga efikasnijim. Beta-glukani iz Čage utiču na antibakterijska, protuupalna, antialergijska, zaštitna, antihipertenzivna i anti-kancerogena svojstva gljive. Studije su pokazale da polisaharidi iz Chage povećavaju ćelijsku proliferaciju limfocita (vrsta leukocita) kod miševa.

Čaga također povećava lučenje citokina, koji služe za komunikaciju između različitih odbrambenih ćelija. Kao rezultat toga može pomoći u borbi protiv infekcija – od blage prehlade do ozbiljnih bolesti.

Imunološki sistem također profitira od Čage dobrim dijelom preko njenog balansirajućeg uticaja na crijevnu floru. Zdrava crijeva sa stabilnom crijevnom florom su temelj za intaktan imunološki sistem. Obzirom na njeno imunostimulirajuće dejstvo kao i dejstvo na jačanje metabolizma, često se koristi u slučaju sindroma hroničnog umora. Postoje ukazi da su viralne infekcije jedan od uzročnika ovog sindroma.

Čaga za alergije i autoimune bolesti

Alergije se obično spominju u smislu prekomjernog ili nespecifičnog imunološkog odgovora na antigene (strukture) iz vlastitog tijela ili po prirodi bezazlene strukture iz okoline. Uzroci nastanka alergija još uvijek nisu razjašnjeni a mnogobrojne teorije koje objašnjavaju ovu pojavu još uvijek nisu usvojene od strane naučnih krugova. U moguće uzroke se ubrajaju toksini iz okoline, stres, upotreba antibiotika, upotreba preparata za regulaciju želučane kiseline, manjak kontakta sa alergenima u svakodnevnici i dr.

Od terapija je jedna od najčešćih metoda tzv. Hiposenzibilizacija. Ovom metodom se imunološki sistem dugoročno izlaže minimalnim količinama alergena, pri čemu vremenom dolazi do prihvatanja alergena od strane imunološkog sistema odnosno do “nereagovanja” na alergene na koje se do tada reagovalo.

Imunomodulatorna svojstva Čage odnose se s jedne strane na njen pozitivan uticaj na slab imunološki sistem a s druge na ublažavanje prekomjernih reakcija imunološkog sistema (npr. kod alergija ili autoimunih oboljenja).

Mehanizmi djelovanja Čage na alergije se objašnjavaju kroz više teorija:

• Inotodiol, triterpenoid koji se nalazi samo u Čagi, djeluje kao stabilizator mastocita. Stabilizatori mastocita inhibiraju oslobađanje histamina i leukotriena iz mastocita, čime se sprječavaju simptomi tipični za alergije. U studiji na miševima došlo je do zanimljivog zapažanja da inotodiol iz Čage potiskuje funkciju mastocita, koje oslobađaju histamin u kontaktu s alergenom. Na ovaj način imunološki sistem i dalje dolazi u kontakt sa alergenima ali njegova reakcija na alergen biva minimizirana. Za očekivati je da će ovako doći jedne forme hiposenzibilacije na alergene te da će ih organizam u dogledno vrijeme ponovo početi tolerisati odnosno da će se alergija povući ili minimalizirati.
• Učinak Chaga gljive na inhibiciju histamina također može biti od pomoći osobama s intolerancijom na histamin. Prema izvještajima oboljelih, svakodnevno ispijanje čaja od čage može dovesti do toga da nakon 6-8 mjeseci ponovo možete jesti gotovo svu hranu koja sadrži histamin.
• Polisaharidi iz čage imaju pozitivan efekat na ravnotežu između T limfocita vrsta TH1 i TH2. Ova ravnoteža igra važnu ulogu u zdravom imunološkom sistemu. Neravnoteža može dovesti do razvoja hroničnih bolesti poput alergija ili autoimunih bolesti.
• Čaga utiče pozitivno na imunološki sistem i preko crijevne flore. Pokazalo se da ima vrlo pozitivan učinak i na crijevnu floru čiji disbalans se također navodi kao jedan od uzroka alergija i autoimunih oboljenja.

Čaga, Reishi, kao i neke druge gljive ali i biljke poput čorokota ili ginsenga djeluju na alergije putem kompleksa aktivnih supstanci, koje djeluju simultano i sinergistički putem više mehanizama. Upotreba prirodnih sredstava iz tradicionalne medicine u praksi nerijetko se pokazala kao učinkovitija u pogledu uzročnog terapiranja alergija od klasičnih farmaceutskih proizvoda koji baziraju uglavnom na jednoj izolovanoj aktivnoj supstanci i simptomatičnom terapiranju. 

Alergija je kompleksan proces i očigledno je da zahtijeva i kompleksan odgovor koji moderna tehnologija i farmacija trenunto ne mogu pružiti u smislu uzročnog terapiranja odnosno liječenja alergija. Iz tog razloga je u ovakvim slučajevima preporučljivo pokušati sanirati zdravstveni problem prirodnim metodama. Prirodu treba kapirati i kopirati (Schauberger). Oprez je bitan kod alergija koje potencijalno izazivaju anafilaktičke reakcije. Kod ovih alergija i najmanje koncentracije alergena mogu izazvati simptome opasne po život.

Dejstvo čage na kožu

Tradicionalno se čaga koristi za kožne bolesti kao što su akne ili neurodermitis ali i za staračke pjege. Uočeno je da se ekcem i psorijaza, kao i problemi sa zacjeljivanjem rana također mogu poboljšati uz pomoć čage. Zahvaljujući antioksidansima koji se nalaze u gljivi i kao i drugim sastojcima Čage, djeluje i na čišćenje, zaštitu i podmlađivanje kože. Iz spomenutih razloga se od čage pripravljaju kozmetički proizvodi, koji uglavnom pomažu kod nadražene kože, smanjenju crvenila i suhoće.

Za upotrebu u kozmetičke svrhe je gljiva Trud jedna od najčešće korištenih. Ova gljiva raste i na našem podneblju.

U studiji sa 50 učesnika posmatrano je poboljšano zdravlje kože nakon uzimanja čage 9 do 12 sedmica, što je dokazano kroz parametre koji su mjerili mekoću, gipkoću i vlagu kože. Druga studija je pokazala da melanin iz Čage djeluje kao čistač slobodnih radikala, što također može pomoći koži da duže izgleda mlado. Čaga pomaže pri obnovi i zaštiti ćelija, a zdravlje ćelija utiče na ukupnu biološku starost. Na kraju, ali ne i najmanje važno, čaga ima snažan učinak čišćenja na ljudski organizam. Tokom tretmana eliminiraju se toksini i time se jača cijeli organizam. Upale se potiskuju, a štetne klice neutraliziraju, što pozitivno utiče na kožu, koja vremenom postaje čistija i glatkija.

Čaga djeluje blagotvorno na crijevnu floru, koja je veoma bitna za regulaciju imunološkog sistema. U međuvremenu sve je jača evidencija da problemi sa probavnim sistemom stoje u direktnoj relaciji i sa zdravljem kože. Disbalans crijevne flore uzrokuje poremećaje u probavi odnosno apsorpciji, te samim time povećanoj količini nedovoljno probavljene hrane koja već u crijevima počinje proces trulenja i obrazovanja po organizam manje ili više toksičnih materija. Mnoge toksične materije se izlučuju (čiste) preko kože i dovode do iritacije kože.

Čaga za psorijazu

Jedna studija iz 1973. Godine pokazala je djelotvornost ekstrakta čage na psorijazu. 50 ispitanika je konzumiralo kašičicu ekstrakta čage tri puta dnevno, 20 do 30 minuta prije jela. Učesnici su podijeljeni u tri grupe: 24 ispitanika uzimalo je ekstrakt tri do šest mjeseci; 18 ispitanika  godinu dana, a 8 duže od dvije godine. Nakon tri mjeseca čaga je počela da pomaže, a nakon devet do dvanaest mjeseci njen učinak je bio najveći. Prema istraživačima, uzimanjem ekstrakta čage, 38 ispitanika je potpuno izliječeno, 8 je pokazalo poboljšanje, a kod 4 osobe čaga nije imala efekta. Prvo su nestali osipi na gornjem dijelu tijela, zatim oni na tjemenu, gornjim udovima, bokovima i potkoljenicama. Svi ispitanici su bez problema tolerisali uzimanje ekstrakta čage. Nedostatak ove studije je to što nije bila placebom kontrolirana, dvostruko slijepa studija. Dakle, nije bilo kontrolne grupe, iako se gotovo može isključiti mogućnost da je placebo efekat mogao izliječiti toliko ljudi od bolesti koja se smatrala neizlječivom.

Zaštita od upala

Upala je prirodni odgovor imunog sistema koji ima svrhu zaštite od infekcija i oboljenja. Međutim, dugotrajna upala prerasta u hroničnu i može izazvati niz oboljenja kao npr. bolesti srca i reumatoidni artritis, brojne vrste tumora, aterosklerozu, autoimune bolesti, pa čak i gojaznost. Kod ovih bolesti postoji neravnoteža između proupalnih i antiinflamatornih citokina. Kako studije na životinjama tako i one na ćelijskim kulturama pokazuju da čaga može smanjiti proizvodnju proupalnih citokina. Citokini su veoma bitni, jer privlače odgovarajuće imunološke ćelije na mjesto infekcije, ali je bitno da se povuku nakon što je patogen uspješno suzbijen. U suprotnom postoji opasnost od hronične upale. Preparati od Čage se u tom kontekstu uzimaju u obzir kao potencijalno sredstvo koje smanjuje rizik od hroničnih upala. Na primjer, istraživanja na štakorima koji su tokom sedam dana dobijali ekstrakt čage pokazala su da signifikantne protuupalne efekte. Ekstrakt Čage ima također i analgetičke efekte (efekte ublažavanja bolova). Protuupalna i analgetička svojstva Čage su posmatrana u radu “Park et al.” 2005. godine.

Čaga i dijabetes tipa 2

Dijabetes tipa 2 prvenstveno pogađa ljude sa prekomjernom težinom koji imaju inzulinsku rezistenciju. To znači da tjelesne stanice više ne reagiraju na inzulin i, unatoč dovoljnoj proizvodnji inzulina, više ne apsorbiraju glukozu (šećer) iz krvi. Time nivo šećera u krvi raste. Dugoročno povišen šećer može dovesti do oštećenja krvnih sudova, nerava i organa. Istraživanja su pokazala da čaga ima pozitivan učinak na inzulinsku rezistenciju. Pomaže u regulaciji aktivnosti enzima (niska aktivnost enzima inzulinskih receptora je karakteristika inzulinske rezistencije) i poboljšava osjetljivost na inzulin tako da je potrebno manje inzulina za snižavanje razine šećera u krvi. Istraživači su otkrili da su efekti na snižavanje šećera u krvi prožimaju putem  polisaharida sadržanih u Čagi. Čaga također ima pozitivan učinak na metabolizam glukoze u jetri, gdje se većina šećera koji se konzumira hranom pohranjuje u obliku glikogena i vraća se u krv kao glukoza kada nivo šećera u krvi padne. Njen regulacijski učinak na crijevnu floru je već spomenut. Poremećaj crijevne flore može biti jedan od uzroka ili okidača dijabetesa tipa 2. Na kraju, ali ne i najmanje važno, čaga doprinosi zaštiti i obnavljanju langerhansovih otočića, čije ćelije se nalaze se u pankreasu i proizvode inzulin.

Čagom protiv virusnih oboljenja

Antivirusni efekti su dokazani u studijama na životinjama i ćelijskim kulturama. Čaga je bila u stanju da inhibira RNK i DNK viruse, potisne infektivnost i spriječi viruse da uđu u ćelije. Prvi naučni dokazi o antiviralnom dejstvu Čage dolaze iz jednog naučnog rada (Kahlos et al. (1996)) u kojem je u ćelijskoj kulturi posmatrana skoro 100%tna inhibicija virusa influence tipa A i B.  U drugoj studiji (Shibnev et al. 2011) je posmatran signifikantan inhibirajući efekat tečnog ekstrakta gljive na hepatitis C virus. Budući da ima imunostimulirajući učinak, koristi se i za liječenje sindroma kroničnog umora (CFS). Uzrok ove bolesti je još uvijek nejasan, ali sve je više dokaza da su kronične virusne infekcije dijelom odgovorne za oboljenje. In vitro, odnosno u laboratorijskom eksperimentu, Čaga također inhibira viruse herpesa (uključujući Epstein Barr i citomegalovirus). Članak iz 2020. koji je posebno razmatrao bilje i gljive kao alternativni tretman za COVID-19 naglašava obećavajuće efekte čage. Čaga se već naširoko koristi u tradicionalnoj medicini u Aziji i nekim dijelovima Evrope kako bi olakšala disanje, jer gljiva pomaže u smanjenju upale u nazofarinksu. Posebno kod COVID-19, protuupalni učinak čage je važan kako bi se smanjio rizik od citokinske oluje (pretjerane imunološke reakcije).

Čaga kao doping

Čaga se u Rusiji intenzivno istražuje od 1950-ih. Između ostalog, istraživači su tražili ljekovite biljke koje povećavaju toleranciju na stres kod ljudi. Istraživanja su pokazala da gljiva čaga povećava fizičku i mentalnu sposobnost i smanjuje bol. Shodno tome vrhunski ruski sportisti i astronauti su uzimali čagu kao prirodni „doping agens“ i sredstvo koje povećava otpornost na stres. Ljekovita gljiva pomaže u rješavanju simptoma adrenalinskog umora, kao što su hronični umor, loš san i fizička slabost.

Na šta obratiti pažnju pri izboru preparata od Čage

Na tržištu ćete naći mnoštvo preparate koji sadrže Čagu. Cijene variraju od prosječnih do veoma visokih. Realno gledajući, preparati od čiste Čage ne mogu biti jeftini obzirom da je Čagu teško uzgojiti a divlju čagu niti je lako naći niti ubrati. Osim toga kvalitetna priprema i prerada gljive je  zahtjevna a i troškovi transporta (Čaga uglavnom dolazi iz skandinavskih zemalja ili Sibira) znatno utiču na cijenu. Kupovinom preparata u apoteci nemate garanciju kupovine kvalitetnog proizvoda ali je opet uveliko sigurnije nego spontana kupovina putem interneta ukoliko nemate mogućnost da provjerite kvalitet proizvoda. U nastavku nekoliko savjeta koji će vam olakšati izbor preparata od Čage.

Vrste preparata

Čaga se može uzimati u obliku praha, kapsula, čaja, dualnog ekstrakta ili tinkture. Najčešće se koristi u obliku čaja od komadića čage, što je ujedno i tradicionalni oblik primjene.

Ukoliko se radi o prašku ili kapsulama dobro bi bilo da se radi o Čagi koja je obrađena shellbroken metodom. Ovom metodom se gljiva melje i ujedno razbijaju ćelijski zidovi. Ćelijski zidovi gljive su inače najvećim dijelom sačinjeni od hitina koji je žilav i teško probavljiv za ljudski organizam. Ljudi posjeduju enzim hitinazu koji je u stanju razgraditi ćelijske zidove gljive ali obzirom da rijetko jedemo gljive nivo  hitinaze je relativno nizak što dodatno otežava probavu gljiva. Kod gljiva obrađenih shellbroken metodom su hitinski ćelijski zidovi “razbijeni” te se time osigurava lakša apsorpcija sastojaka gljive.

Kod tečnih ekstrakata su preporučljivi dualni ekstrakti. Radi se o vrsti ekstrakcije pri kojoj se skoro kompletan spektar sastojaka gljive ekstrahira. Kod vodenih ekstrakata primjera radi se pretežno ekstrahiraju tvari rastvorljive u vodi (hidrofilne tvari) a kod alkoholnih ekstrakata tvari rastvorljive u mastima (lipofilne tvari).  Dualni ekstrakti objedinjuju ove dvije vrste ekstrakcije. Svi ovi oblici preparata imaju svoje utemeljenje u tradicionalnoj medicini ili naučnim studijama. Svaka vrsta preparata ima svoje prednosti i nedostatke. Odabir vrste preparata je usko vezan za svrhu upotrebe odnosno za cilj koji želimo postići. Posavjetujte se sa stručnjacima po ovom pitanju.

Kvalitet gljive

Kvalitet gljive iz koje su pripravljani preparati je kriterij na koji najviše treba obratiti pažnju. Kultivirane gljive često se komercijalno uzgajaju na supstratima koji ni približno ne odgovaraju prirodnim uslovima pod kojim gljiva raste u prirodi, beru se nakon kratkog vremena (ne stvaraju se sklerocije) i kao takve prerađuju u prah. Osim toga temperaturni uslovi uzgoja Čage često ne odgovoaraju onim u hladnim predjelima Sjeverne Evrope. Iz tog razloga nije sigurno da li se aktivni sastojci uopšte i u kojoj količini nalaze u kultiviranoj gljivi i koliko dobra je njihova biološka raspoloživost. Postoje medicinske gljive koje se sasvim dobro daju uzgajati. Kod Čage to nije slučaj i preporučljivo je koristiti Čagu iz divlje kolekcije porijkla iz sjevernih, hladnih zemalja pooput Finske, Norveške, Sibira ili Kanade. Vodite također računa da dolazi iz (relativno) netaknute prirode, jer gljive imaju potencijal da pohranjuju toksine iz okoliša i radioaktivne elemente.

Prije kupovine tražite od proizvođača da vam dostavi bitne certifikate odnosno izjave o:

• porijeklu gljive (sjeverne, hladne zemlje i netaknuta priroda),
• vrsti uzgoja (BIO odnosno organski je najpoželjniji),
• vrsti supstrata na kojem se uzgaja ako se radi o kultiviranoj gljivi,
• načinu prerade gljive:
  • prašak (mljevenje shellbroken metodom je preporučljivo)
  • tečni ekstrakti (ekstrakti dobijeni metodom dualne ekstrakcije)
  • tinkture (tinkture dobijene iz shellbroken praška ili one pripremljene sa metodom ultrazvučnog tretmana gljiva)

Ne ustručavajte se kontaktirati proizvođača i pitati ga sve što vas interesuje.

Način upotrebe i doziranje

Doziranje i način primjene utiču na rezultate terapije. Ovo najbolje ilustruje nalaz da Čaga postiže bolji efekat u na potencijal srčanog ciklusa ako se dozira u manjim količinama. Povećavanjem iznad ustanovljene optimalne doze se smanjuje efekat. S druge strane kod tretmana probavnih organa se koriste mahom veće doze Čage. Kod upalnih procesa u području grla i ždrijela preporučuje se gurglanje čaja od Čage ili inhalacija. Dobri rezultati mućkanja čaja u ustima se navode i u slučaju parodontoze.

Obzirom da na tržištu ne postoje standardizovani preparati, preporuke za upotrebu se razlikuju od preparata do preparata. Zato je najvažnije obratiti pažnju na kvalitet proizvoda odnosno pouzdanost proizvođača, te se uvažiti uputstva za upotrebu naznačena na pakovanju. U optimalnom slučaju potražite savjet od stručnjaka (liječnika, mikoterapeuta i sl.) koji će vam dati detaljnija uputstva za upotrebu preparata od Čage prema vašim specifičnim potrebama.

Bilo da se radi o čaju, kapsulama, tinkturama ili dualnim ekstraktima, preporučljivo je početi s malim dozama čage koje se vremenom povećavaju dok ne dođete do preporučene dnevne doze. Ovo se uglavnom preporučuje da bi se probavni sistem navikao na gljivu te da bi se izbjeglo pretjerano naduvavanje koje se spominje kao jedino “neželjeno dejstvo” Čage.

Trajanje tretmana se proteže uglavnom od 2 do 6 mjeseci. U toku terapije sa Čagom preporučuje se obustavljanje ili maksimalno reduciranje konzuma mesnih proizvoda, pretjerano masnih jela, konzerviranih i dimljenih proizvoda.

Kako pripraviti čaj od Čage?

Osušena Čaga se obično melje u sitne komadiće. Što je gljiva finija samljevena to bolje njeni sastojci bivaju ekstrahirani u vodenom rastvoru. Preporuke za pripravak čaja od Čage su mnogobrojne. Primjera radi predlaže se kuhanje gljive u trajanju od 5 minuta do 1 sata, a količina gljive koja se koristi za pripravljanje čaja varira od 2-7 kašičica na litar vode.  Neke preporuke uključuju da se ista gljiva može više puta koristiti za pravljenje čaja, i to sve dok talog ne izgubi svoju karakterističnu tamno smeđu boju.

Jurgen Guthmann, autor opširne knjige o vitalnim gljivama pod nazivom  “Ljekovite gljive” preporučuje 2 načina pripreme čaja:

1. Jedna mala kašičica gljive se stavi u 250 ml vode (odnosno četiri kašičice na ca. 1L vode) i ostavi da stoji preko noći. Sljedeći dan se gljiva kuha na blagoj vatri 15-20 minuta. Nakon toga se čaj ocijedi i podijeljeno u toku dana pije. Količina čaja koji se pije ovisi o svrsi zbog koje se uzima čaj.
2. Prema drugoj preporuci čaj se ne kuha, jer bi kuhanje moglo negativno utjecati na sastojke sadržane u gljivi. Pri ovoj metodi se uzima isti omjer mljevene gljive i vode kao u prethodnom slučaju ali se ne izlaže temperaturi višoj od 50 stepeni celzija i također se gljiva prethodno ostavi u vodi preko noći.
   
   Autor navodi i ovu metodu pripravka iako sam preferira prvu.

Vjerovatno je, kao i kod većine stvari, najsigurnije naći zlatnu sredinu. Iz tog razloga bih preporučio da gljivu prelijete ključalom vodom (bez dodatnog kuhanja) i nakon toga nekoliko puta miješate čaj dok se voda ne ohladi. Gljivu ne morate uopšte cijediti. Čak štaviše preporučio bih da neposredno prije svakog sipanja u čašu, čaj promiješate kako bi se fina vlakna iz gljive pomiješala sa čajem.  Ova vlakna su dobra za probavu i crijevnu floru. Osim toga sadrže hitin koji stimuliše produkciju enzima “hitinaza” koja ima pozitivan efekat na imunološki sistem. Talog od čaja se može čuvati u frižideru 2-3 dana , te u manjoj količini (zavisno od toga kako ga probavni sistem podnosi) konzumirati u kombinaciji sa jogurtom. Cimet i med pomažu protiv gorkog okusa čaja.

Što se tiče količine čaja, neki naturopati preporučuju tri do osam šoljica dnevno, ako je moguće na prazan želudac ili prije jela. Specijalista za ishranu i gljivu Čaga, David Wolfe, preporučuje post pri kojem se ne jede ništa i ne pije ništa osim čaja od čage.

Nuspojave pri upotrebi Čage

Čaga nije otrovna i generalno se dobro podnosi, ali je potrebno ukazati i na potencijalne nuspojave. U tradicionalnoj narodnoj medicini se ne spominju nuspojave niti prekomjerna doza koja može štetno uticati na zdravlje. Nisu provedena randomizirana klinička ispitivanja na ljudima za procjenu sigurnosti čage, ali postoji evidencija iz eksperimenata na životinjama. Ruska naučnica Lazovskaya u pokusima na različitim životinjskim vrstama nije zapazila nuspojave čak ni pri veoma visokim dozama i pri višemječnoj upotrebi (5-6 mjeseci). Gljivu je dozirala u omjeru 1g po 1kg tjelesne težine. O sigurnosti upotrebe preparata Čage također svjedoče i nekolicina studija rađenih 50ih godina prošlog vijeka.

Čaga je bogata oksalatima (soli oksalne kiseline) i stoga se iz predostrožnosti spominje i moguće toksično djelovanje ako se konzumira u prekomjernoj količini, posebno kod ljudi s postojećim bubrežnim ili drugim ozbiljnim prethodnim bolestima. Vjerovatno se pri uobičajenom doziranju ne može doći na koncentraciju okasalata koja prouzrokuje štetne efekte, ali je iz mjera predostrožnosti bitno spomenuti i tu činjenicu. Postoji izvještaj o slučaju sa pacijentom koji je bio teško bolestan od raka jetre, mjesecima je uzimao 4 – 5 kašičica čage praha dnevno i na kraju patio od bolesti bubrega. Međutim, ova doza se nigdje u literaturi ne preporučuje i predstavlja predoziranje.

Prema jednoj analizi iz 2015. godine utvrđene su sljedeće vrijednosti oksalne kiseline gljive Chaga:

• Čaga iz Rusije: 3904 mg rastvorljivih oksalata po kilogramu suve materije
• Čaga iz Finske: 5340 mg rastvorljivih oksalata po kilogramu suve materije

Ako sada pretpostavimo sadržaj rastvorljivog oksalata od 4000 mg po kg suhe materije, onda bi to odgovaralo količini oksalne kiseline od 40 mg u 10 g osušenih komada čage. Poređenja radi: 3-4 g zelenog čaja daju u prosjeku 17 mg oksalne kiseline. Špinat sadrži 970 mg oksalne kiseline na 100 g, što ga čini daleko bogatijim oksalnom kiselinom od Čaga čaja. Sa 50 mg na 100 g, čak je i paradajz bogatiji oksalnom kiselinom od dnevne porcije Čaga čaja. Prema tome Čaga čaj ne spada u namirnice sa visokim sadržajem oksalne kiseline (sve namirnice sa više od 50 mg oksalne kiseline na 100 g), već u namirnice sa srednjim sadržajem oksalne kiseline (10 do 50 mg na 100g).

Laboratorijski testovi pokazuju da ljekovita gljiva ne sadrži alergene poput fruktoze, laktoze, proteina ili glutena. Takođe ne sadrži nikakve stimulanse kao što su kofein ili teobromin. Čaga se stoga dobro podnosi i može se uzimati i ujutro i uveče. Međutim, svi koji uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi trebaju biti oprezni kada uzimaju čagu. Također postoje naturopati koji ne preporučuju korištenje čage ako imate kronični kolitis ili bakterijsku upalu crijeva.

Nema istraživanja o sigurnosti čage za trudnice ili dojilje. Stoga je u ovom slučaju najsigurnije izbjegavati njenu upotrebu.

Moguće interakcije čage sa lijekovima

Zbog svojstava čage da snižavaju šećer u krvi, dijabetičari bi je trebali koristiti pod liječničkom nadzorom. Nadalje, istovremeno uzimanje ekstrakta čage i antikoagulansa pokazalo je da se mogu javiti sinergistički (međusobno pojačavajući) efekti. U ovim slučajevima, obratite se svom ljekaru prije uzimanja čage.

Postoje li druge medicinske gljive sa sličnim dejstvima?

Medicinske gljive djele mnoge zajedničke aktivne tvari poput beta glukana, vitamina B, vitamina D i dr. Iz tog razloga se kod mnogih i spektar blagotvornih dejstava preklapa. Zajedničko velikoj većini je njihovo imunostimulirajuće dejstvo, koje je po svoj prilici najvećim dijelom proteže upravo zahvaljujući beta glukanima i vitaminu D.

Napomena

Ovaj članak je napisan na osnovu stručne literature i znanja koje sam posjedovao u vrijeme pisanja članka. Tekst je namijenjen za informativne svrhe a ne za samoliječenje i ne zamjenjuje konsultaciju sa stručnjacima i posjetu Vašem liječniku.

PREPORUČENA LITERATURA

Chaga mushroom: a super-fungus with countless facets and untapped potential.
, Manful CF, Javed R, Galagedara LW, Cuss CW, Cheema M, Thomas R.
Front Pharmacol. 2023 Dec 5;14:1273786. doi: 10.3389/fphar.2023.1273786. eCollection 2023.

Recent Developments in Inonotus obliquus (Chaga mushroom) Polysaccharides: Isolation, Structural Characteristics, Biological Activities and Application.
Lu Y, Jia Y, Xue Z, Li N, Liu J, Chen H.
Polymers (Basel). 2021 Apr 29;13(9):1441. doi: 10.3390/polym13091441.

Medicinal Mushrooms: Their Bioactive Components, Nutritional Value and Application in Functional Food Production-A Review.
Łysakowska P, Sobota A, Wirkijowska A.
Molecules. 2023 Jul 14;28(14):5393. doi: 10.3390/molecules28145393.

Knjiga “Heilende Pilze”, autor Jürgen Guthmann

Knjiga “Chaga – Königin der Heilpilze”, autor David Wolfe

Coriolus (Koriolus, Ćuranov rep) cijenjen je u cijelom svijetu, ali posebno u Aziji. Spada u medicinske (ljekovite gljive) i nije prikladan za kulinarstvo. Zbog svog važnog položaja u TCM -u (tradicionalnoj kineskoj medicini) jedna je od najpopularnijih gljiva u Aziji, a u Kini je poznata još iz doba dinastije Ming pod imenom „Yunzhi“, što bi u slobodnom prevodu značilo „trava nebeskog kraljevstva“. Prema tradicionalnim spisima Coriolus se može uzimati u razne svrhe ali je najpoznatiji po svojim antikancerogenim i antiviralnim svojstvima.

Coriolus versicolor rasprostranjen je u cijelom svijetu pa je stoga poznat i po brojnim imenima: Koriolus, Ćuranov rep, Turkey tail, Trametes versicolor, Polyporus versicolor, gljiva oblak, yun zhi, kawaratake, njem. Schmetterlingstramete (leptirasta gljiva). Zbog tankog i kožnatog ploda, Coriolus ne spada u jestive gljive, ali se uveliko koristi u svrhu izrade lijekova i dodataka ishrani.

Kratki pregled najvažnijih svojstava/dejstava

• Imunostimulirajuća svojstva
• Antikancerogena svojstva
• Ublažavanje sporednih dejstava konvencionalnih terapija protiv tumora
• Antiviralna svojstva (hepatitis, herpes, influenca i dr.)
• Autoimunološka oboljenja i alergije

Prirodno stanište i izgled

Coriolus (Ćuranov rep) se nalazi uglavnom u šumama, močvarama ili na mrtvim deblima drveća. Omiljeno drveće za rast su mu breza, bukva, topola, vrba, trešnja i smreka. Uspijeva tijekom cijele godine i može se ubrati u bilo koje doba godine. U stanju je da razrgradi dva najvažnija sastojka drveta – lignin i celulosu i time omogućava raspadanje umrlog drveta, te doprinosi stvaranju humusa sa hranjivim suspstancama potrebnim za održavanje vitalnosti tla i rast vegetacije. Ova osobina Coriolusa ga čini i tehnološko interesantnim.

Prepoznatljiv je po tijelu sa raznobojnim prugama, ponekad čak i sa svilenkastim sjajem, što mu daje veoma lijep izgled. Kako gljiva raste, tvori ravne konzole širine 2-8 cm ili šešire u obliku rozete. Tijelo ploda uglavnom je koncentrirano u predjelu podloge. Spektar boja gljive je širok i kreće se od smeđe i sive, preko zelene, do plave, žute ili crvene. Ovisno o klimatskim uvjetima i svojstvima tla (supstrata na kojem raste), Coriolus može mijenjati boju, pa se i samo porijeklo gljive može se određivati djelimično prema boji.

Osobito je raširena u Aziji. Zahvaljujući višestruko dokazanim medicinskim efektima Coriolus se već uveliko industrijski kultivira, prerađuje i prodaje u vidu medicinskih preparata i dodataka ishrani.

Šta sadrži Coriolus?

Coriolus (koriolus, Ćuranov rep) sadrži mnoštvo biološki aktivnih tvari. Posebno ga karakteriziraju polisaharidi iz vrste beta glukana. Osim toga sadrži brojna vlakna, vitamine B skupine (B1, B2, B3, B5), vitamin D i minerale poput kalcija i kalija. Elementi u tragovima poput bakra, željeza i selena također su sadržani u značajnim količinama.

Hranjiva vrijednost Coriolusa na 100g

* Budući da se radi o gljivi, čiji se sastav mijenja zavisno od uslova u kojima raste ove vrijednosti mogu neznatno varirati.

Miersch je 1993. godine otkrio biljne hormone koji djeluju kao hormoni rasta a Dwivedi je 2006. godine uspio detektirati 97 različitih proteina u Coriolusu.

Iako se Coriolus već desetljećima aktivno istražuje, još uvijek nije poznat kompletan spektrum njegovih sastojaka a još manje uzajamni sinergijski efekti aktivnih sastojaka.

Najintenzivnije su istraživani polisaharidi PSK i PSP, koji se poznati kao modifikatori biološkog odgovora (Biological Respons Modifier – BRM). Molekularna veličina im je oko 100 kDa i teško ih je identificirati analitičkim metodama. Ove 2 supstance čine oko 75% ukupnog udjela u ugljenim hidratima Coriolusa.

1989. godine su naučnici Jong i Donovick sa Američkog nacionalnog instituta za tumorna oboljenja (American National Cancer Institute) objavili opširnu listu sastojaka Coriolusa sa antiviralnim i antikancerogenim dejstvima. Između ostalog su naveli dokazivu učinkovitost od PSK i PSP polisaharida iz Coriolusa u pogledu agresivnih tumornih oboljenja (Ehrlich-karcinom i Sarkom 180) kod miševa. Ono što je također primjećeno je da se nisu pojavljivala neželjena dejstva kao u slučaju hemoterapije. Do sada je izašla nekolicina studija koje su potvrdile ono što su Jong i Donovick posmatrali.

Patenti

Sredinom 1970-ih godina je biotehnolog japanske firme „Kureha Chemical Industry“ saznao da se njegov od tumora želuca oboljeli komšija odlučio za terapiju Coriolus-om umjesto konvencionalne terapije. Na njegovo veliko iznenađenje komšija je potpuno ozdravio. Oduševljen njegovim iskustvom odlučio se uvjeriti svog poslodavca u učinkovitost gljive Coriolus, te o potrebi njene detaljnije analize i eventualne proizvodnje ljekovitih preparata na bazi ove gljive u čemu je na kraju i uspio. Firma „Kureha Chemical Industry“ je  iz Coriolusa izolirala polisaharid K i napravila preparat pod nazivom „Krestin ®“. Nakon nekolicine studija na životinjama kao i kliničkih studija uspješno je dokazan antikancerogeni efekat ovog preparata. Već 1977. godine je odobren od Japanskog ministarstva zdravlja kao propratno sredstvo pri liječenju tumornih oboljenja. Nekoliko godina kasnije je izolovana jedna još učinkovitija supstanca, polisaharid PSP (Polysacharid Protein Complex) koji je 1992. godine od strane kineskih vlasti oficijelno priznat kao lijek.

1979. godine je jedna španska firma pokušala dobiti odobrenje za distribuciju Krestina ® ali je zahtjev 4 godine kasnije odbijen sa obrazloženjem da se dejstvo ne može svesti na određenu specifičnu supstancu iz preparata. Odbijenica se dakle nije odnosila na djelotvornost preparata nego na činjenicu da se njeni blagotvorni efekti farmakološki ne mogu pripisati određenoj supstanci iz preparata, jer se radi o ekstraktu kao kompleksu različitih polisaharida. Trenutno je Krestin ® u prometu u Japanu, Kini i Australiji, te ostvaruje prodaju od nekoliko stotina miliona dolara na godišnjem nivou.

Kerstin djeluje očigledno na više načina. Primjenjuje se prije svega kao imunostimulans u terapiji raka, a ima i antioksidativno (Fischer et. al 2002) i antimutageno (Kobayashi et al., 1995) dejstvo. U eksperimentima na životinjama umanjuje pokretljivost ćelija raka, ometa angiogenezu (stvaranje novih krvnih sudova koji opskrbljavaju ćelije raka) (Ooi et al 2000) i podstiče uključivanje apoptoze (programirane smrti) kod ćelija raka (Zhang et al 2003).

Treba imati u vidu da trenutno ne postoji univerzalni rijek za rak. Iako se bilježe mnogi slučajevi gdje je jedna ili druga terapija uticala na ozdravljenje, ipak ne postoji terapija koja sa sigurnošću djeluje kod svake osobe ili svake vrste raka. Postoji preko 100 vrsta raka od kojih je svaka oboljenje za sebe, a i svaki čovjek ima sebi svojstvene genetske, biohemijske i druge osobine te je očekivati da svaki tip organizma potrebuje i specifičan pristup liječenju.

Medicinska upotreba

Radi se o vjerovatno najbolje istraženoj medicinskoj (ljekovitoj) gljivi. Zadnjih nekoliko decenija je, naročito u Aziji, proveden veliki broj studija sa Coriolusom, pri čemu se najviše istražuju njegova dejstva na tumorna i viralna oboljenja.

Antikancerogena dejstva, područje primjene i studije

Sudeći prema rezultatima istraživanja preparati Coriolusa (Koriolusa, Čuranovog repa) se u početnoj fazi mogu boriti protiv ćelija  raka, inhibirati njihovu angiogenezu i  metastaze.

Prema publikacijama od Ikuzawa-e iz 1998. godine i Kidd-a iz 2000. godine ekstrakti polisaharida iz Coriolusa djeluju kod niza zloćudnih tumora poput onih na: želucu, gušterači, crijevima, plućima, usnoj duplji, dojci i dr., ali ne uvijek sa istim intenzitetom. Kod raka prostate ili hiperplazije prostate Coriolus može značajno smanjiti vrijednost PSA.

Ekstrakti Coriolusa sastavljeni iz PSK i PSP polisaharida, jačaju i reguliraju imunološki sistem time što povećavaju broj leukocita i utiču na intenzitet njihove aktivnosti, kao npr. limfocita i makrofaga. Osim toga dolazi do povećanja broja citokina koji reguliraju rast i diferenciranje ćelija tumora. Kao konačan rezultat se često posmatra odumiranje ćelija raka. PSK i PSP polisaharidi ometaju nastanak metastaza, vjerovatno putem inhibiranja funkcije i sinteze enzima metaloproteaza. Također pospješuju uključivanje apoptoze (programirane ćelijske smrti) kod degeneriranih ćelija (Fisher et al. 2002).

Polisaharid pod imenom “D-II” je kod miševa sa zloćudnim tumorom vezivnog tkiva (sarkom) pokazao jako izraženo dejstvo protiv rasta ćelija raka (Sugiura et al. 1980).

Postoji mnogo kliničkih studija sa Coriolusom. Nekoliko njih se izdvaja zbog temeljitog pristupa odnosno broja učesnika u studijama, kao što je klinička studija sprovedena na različitim klinikama u Šangaju pod vodstvom naučnika J.X. Liu-a ispred Instituta ministarstva javnog zdravstva iz 1992 godine, urađena je sa 485 pacijenata sa tumorima gušterače (pankreasa), želuca i pluća. Svaki od spomenutih vrsta tumora važi za veoma agresivna oboljenja sa lošom prognozom. Pacijenti su uporedo uz konvencionalnu terapiju dobijali preparate od Coriolusa. Rezultat ove „duplo slijepe“ studije je signigfikantno poboljšanje kvaliteta života, imunološkog stanja i krvne slike. 83% pacijenata je znatno profitiralo od terapije sa preparatima Coriolusa.

Efekat Coriolusa zavisi kako od kvaliteta preparata koji se koristi, tako i od stadija oboljenja, zdravstvenog stanja pacijenta kao i njegovih genetskih, metaboličkih i drugih karakteristika.

Kombinovana terapija

Zahvaljujući In vitro studijama znamo da Coriuolus djeluje na ćelije raka, dok istovremeno nema nikakav štetan uticaj na zdrave ćelije. Većina hemoterapija djeluju neselektivno te oštećuju kako ćelije raka tako i zdrave ćelije. Mnogim osobama oboljelim od raka se stanje rapidno pogoršava zbog komplikacija prouzrokovanih hemo- i radioterapijom. Upravo zaštitini efekat na zdrave ćelije izložene hemoterapiji ili radioterapiji čine Coriolus interesantnim za kombinovanu terapiju sa konvencionalnim metodama.

Naučnica Eliza i njene kolege su 2012. godine kroz analizu 13 različitih studija pokazali da kombinacija Coriolusa sa konvencionalnom hemoterapijom signifikantno produžava životni vijek pacijenata, prije svega kod oboljelih od raka želuca, dojke i debelog crijeva. Rad na ćelijskoj kulturi od Chan-a i kolega iz 2006. godine otkriva da polisaharidi iz Coriolusa pojačavanju efikasnost hemoterapije sa Ciklofosfamidom. Za očekivati su slični sinergijski efekti i sa drugim vrstama hemoterapije.

Ljekovita gljiva Coriolus (Ćuranov rep) može se koristiti i prije i tijekom kemoterapije i radioterapije, te umanjiti negativne posljedice ovih terapija.

Grupa naučnika na čelu sa Shiu-om je 1992. godine posmatrala efekat citostatika (epidoksorubicin i ciclofosfamid) u kombinaciji sa polisaharidima iz Coriolusa. Primjetili su da u kombinaciji sa Coriolusom citostatici ne prouzrokuju smanjenje broja leukocita (bijelih krvnih zrnaca) i trombocita što je inače uobičajeno sporedno dejstvo ove vrste terapije. Osim toga kod polovine ispitanika se popravio apetit. Interesantno je da ovaj efekat stimulacije imunološkog sistema nastupa prvenstveno ako je imunološki sustav usljed tumora ili hemoterapije oštećen (eksperiment na životinjama: Chu et al. 2002).

Kod oboljelih od raka se medikament na bazi polisaharida iz Coriolusa „Krestin (R)“ primjenjuje najčešće u kombinaciji sa standardnom hemo ili radio terapijom. Kombinirana primjena štiti imunološki sistem od neželjenih dejstava konvencionalne terapije i utiče na njenu bolju podnošljivost i bržu regeneraciju oštećenih ćelija nakon terapije. Time se poboljšava učinak terapije ali i kvalitet života pacijenta, pri čemu sastojci iz Coriolusa nemaju sporednih dejstava a nemaju ni poznate cross-reakcije sa konvencionalnim terapijama tj. ne umanjuju njihov efekat.

Antiviralna i antibakterijska svojstva

Ljekovita gljiva Coriolus (Koriolus, Ćuranov rep) ostvaruje zapažene antibakterijske i antiviralne učinke. Čak i s HIV -om i hepatitisom, kvaliteta života mogla bi se značajno povećati uzimanjem Coriolusa. Ipak antiviralni učinak Coriolusa najbolje dolazi do izražaja kod prehlade ili drugih infekcija sličnih gripi. Razlog snažnog antiviralnog učinka leži vjerovatno u polisaharidima koji aktiviraju imunološki sistem i potiču proizvodnju ćelija ubojica (Killer cells), koje se učinkovito bore protiv virusa. Monro et al 2008. godine su pokazali da Coriolus utiče na povećanje broja T-ćelija.

Najbolje istraženi polisaharidi Coriolusa PSP i PSK, su vjerovatno nosioci antiviralnog dejstva. Iz tog razloga se preparati napravljeni iz ovih tvari koriste u svrhu prevencije gripe ali kao propratna terapija hepatitisa, herpesa i HIV-a (Collins et al. 1997, Donatini et al. 2004). U slučaju HIV-a je vjerovatno najdominantniji efekat njihovo imunostilurajuće dejstvo koje oboljele štiti od oportunističkih infekcija od strane bakterija koje se prirodno nastanjuju u crijevima kao i virusa i gljivice “kandida”.

Prema rezultatima istraživanja, ljudi koji su bili pozitivni na HPV (humani papiloma virus) mogu s velikom vjerojatnoćom preboljeti virus, ako godinu dana svakodnevno uzimaju Coriolus.

Obzirom da su neki virusi kouzročnici tumora, npr. HPV, EBV, antiviralno dejstvo Coriolusa se nudi kao veoma bitna osobina i pri prevenciji tumornih oboljenja.

Mayer et al su 1980. godine pokazali na miševima da Coriolus djeluje protiv raznih patogenih bakterija poput Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Listeria monocytogenes, Mycobacterium leprae i Streptococcus pneumoniae, kao i gljivica Candida albicans i Aspergillus fumigatus, te djeluje na ozbiljne bolesti poput borelioze.

Abraham et al. Su 1991. godine pokazali da je supstanca 4-hidroksimetil-hinolin iz Coriolusa djelotvorna protiiv malarije.

Koriolus je također imao pozitivan učinak na upale ili afte, budući da ima antibakterijsko i protugljivično djelovanje.

Ostala dejstva

Kao i mnoge druge medicinske gljive tako i Coriolus ima veliki broj blagotvornih učinaka na zdravlje ljudi. Ne samo da ima antikancerogeno, antiviralno i antibakterijsko dejstvo, već i tijelu daje dodatnu energiju u slučaju izrazitog umora ili tromosti. Podržava i jača imunološki sustav čovjeka, slabi alergije, pomaže u borbi protiv mnogih autoimunih bolesti, a djeluje i antioksidativno i detoksikacijski.

Unošenje ljekovite gljive Coriolus ima pozitivan učinak na jetru. Oštećene stanice jetre obnavljaju se i štite, a poremećene funkcije jetre mogu se ponovno normalizirati uz pomoć Coriolusa.  Jačanjem funkcije jetre, koja je ključni organ u metabolizmu masti u tijelu, Coriolus može pomoći i kod problema s kolesterolom. Yeung et al su 1995. godine pokazali da štiti jetru od neželjenih dejstava medikamenta Paracetamola.

Pozitivno utječe na krv i njenu regeneraciju. Vrijednosti krvi mogu se značajno poboljšati, a povećava se i elastičnost žila, što pomaže kod normaliziranja krvnog tlaka.

Prema Tradicionalnoj kineskoj medicini, sastojci Coriolusa imaju pozitivan učinak na organe poput slezene i pluća. Gljiva osigurava odvod viška vlage iz ovih organa, a istovremeno djeluje protiv mnogih vrsta bakterija, virusa ili gljivica.

Zbog biljno-hormonskog učinka preporučuje se i ženama tijekom menstruacije za ublažavanje boli.

Naučnik Ng. i njegove kolege su 1997. godine opisali analgetički efekat PSP polisaharida iz Coriolusa.

Očigledno je da će ekstrakti Coriolusa naći primjenu i u kozmetici.  Koriolus sprečava pretjeranu akumulaciju tamnog pigmenta melanina i štiti kožu i od gljivičnih oboljenja. Ova primjena je opisana i u meksičkoj tradicionalnoj medicini.

U kojem obliku je Coriolus dostupan na tržištu?

Coriolus je dostupan u mnogim oblicima – kao ekstrakt, u prahu ili u obliku kapsula. Najčešće se, međutim, komercijalno nalazi u obliku praha i ekstrakta. Prednost kapsuliranog praha je da sadrži vlakna i eventualno neke vitamine i minerale koji se često ne nalaze u ekstraktima. Ne postoje studije koje upoređuju biološku raspoloživost supstanci iz praha i ekstrakta gljive, ali je za očekivati  da vlakna iz gljive reguliraju apsorpciju i biološku raspoloživost aktivnih supstanci iz gljive. Prednost ekstrakata je mogućnost koncentriranja aktivnih supstanci iz gljive čime se olakšava konzumiranje ljekovite gljive i dostizanje terapeutskih doza, ali im uglavnom fale vlakna iz gljiva. U idealnom slučaju bi trebalo uzimati koncentrisane ekstrakte gljive u kombinaciji sa gljivom u prahu.

Slušajte svoje tijelo i uzimajte vrstu preparata koju najbolje podnosite ili s kojom imate najbolje rezultate. Ukoliko ste u mogućnosti konsultirajte se po pitanju vrste preparata i doziranja sa vašim lliječnikom od povjerenja ili mikoterapeutom.

Način primjene preparata od Coriolusa

Idealno bi bilo da se coriolus svakodnevno uzima. S takvim načinom primjene bi se pozitivni rezultati trebali vidjeti već u roku od nekoliko sedmica. Generalno važi, što duže uzimate Coriolus, efekat će biti izraženiji. Proizvođači najčešće preporučuju doze između 1-2 g praha gljive dnevno. Za uzimanje najbolje je otopiti prah gljiva u dosta tekućine, a zatim popiti tekućinu. Ako imate problema s pijenjem praška, trebali biste pribjeći kapsulama. One imaju isti učinak i već su u ispravnoj dozi.

U većini kliničkih studija se upotrebljava 3-6 g specijalnih sušenih ekstrakata PSK i PSP polisaharida u kapsulama. Primjenjuje se u vremenskom periodu od 1 mjeseca do 9 godina. Kod duže primjene bi se trebale u redovnim razmacima praviti pauze.

U terapeutske svrhe se dozira jače nego u svrhe prevencije, ali biste promjene u doziranju trebali uvijek raditi u konsultaciji sa liječnikom. Razlog tome su nuspojave ili interakcije koje se mogu pojaviti pri uzimanju Coriolusa s drugim lijekovima.

Šta treba uzeti u obzir pri kupovini Coriolusa?

Prilikom kupovine Coriolus preparata, kao i kod svih ostalih gljiva, trebali biste biti krajnje oprezni. Samo visokokvalitetni certificirani proizvodi i optimalne proizvodne tehnike jamče najbolji učinak. Temelj svakog proizvoda trebao bi biti izvrsna sirovina organskog porijekla, ubrana u čistom i ekološki certificiranom okruženju. Ovo je bitno između ostalog, jer su gljive u stanju apsorbirati teške metale, radioaktivne supstance i druge nečistoće.

Sporedna (neželjena) dejstva

Proizvodi od Coriolusa nisu otrovni, čak ni u većim dozama. Veoma rijetko se bilježe neželjena dejstva a i u slučaju da se pojave obično se radi o manjim nuspojavama poput mučnine, povraćanja ili proljeva. Međutim, ti simptomi mogu biti samo mjere detoksikacije tijela i ne moraju nužno ukazivati ​​na netoleranciju na Coriolus.

Polisaharadi PSK i PSP iz Coriolusa također nemaju zabilježena neka znatnija neželjena dejstva, čak ni pri svakodnevnoj primjeni u dužim vremenskim periodima. U pojedinačnim slučajevima su nokti na prstima ruku dobijali malo tamniju boju (Kidd 2000). Prema izjavama Japanskog ministarstva zdravlja u Tokiju od 11300 oboljelih od raka koji su koristili preparate PSK 114 je imalo blaže nuspojave u obliku tegoba u želucu i crijevima, najčešće kao proljev ili povraćanje. Pri tome sa sa sigurnošću nije moglo utvrditi da li su kod svih zabilježenih slučajeva nuspojave dolazile od preparata Coriolusa, od same bolesti ili drugih propratnih terapija.

Kontrole sa Ames-testom nisu pokazale mutagene osobine (Kobayashi et al. 1993).

Čak ni nakon višemjesečnih terapija na miševima koje su imale nekrotizirajući učinak na ćelije raka, nije zabilježen nikakav štetan učinak na organe. Također ni neželjena dejstva na plodnost ili potomke kod miševa nisu ustanovljena. (Ng 1998)

Većina postojećih studija je urađena sa registrovanim proizvodima Krestin (R), PSK i PSP, kod kojih je čistoća i koncentracija aktivne supstance standardizirana (konstantna). Ne može se sa sigurnošću tvrditi da će svi ostali na tržištu dostupni preparati imati ista dejstva.

Postoje li druge medicinske gljive sa sličnim dejstvima?

Medicinske gljive djele mnoge zajedničke aktivne tvari poput beta glukana, vitamina B, vitamina D i dr. Iz tog razloga se kod mnogih i spektar blagotvornih dejstava preklapa. Zajedničko velikoj većini je njihovo imunostimulirajuće dejstvo, koje je po svoj prilici najvećim dijelom proteže upravo zahvaljujući beta glukanima i vitaminu D.

Medicinske gljive sa najsličnijim blagotvornim dejstvima su Auricularia, Čaga, Coprinus, Kordiceps, Maitake, Polyporus i Rajši.

NAUČNE STUDIJE O CORIOLUS-U

1. Kinetic studies of laccase enzyme of Coriolus versicolor MTCC 138 in an inexpensive culture medium
2. Sequential batch culture studies for the decolorisation of reactive dye by Coriolus versicolor
3. Antitumor Effects of a Refined Polysaccharide Peptide Fraction Isolated from Coriolus versicolor: In vitro and in vivo Studies
4. Laccase activity in lignin degradation by Coriolus versicolor in vivo and in vitro studies
5. Cytotoxic activities of Coriolus versicolor (Yunzhi) extract on human leukemia and lymphoma cells by induction of apoptosis
6. Polysaccharide K and Coriolus versicolor Extracts for Lung Cancer: A Systematic Review
7. Biological decolorization of textile dyestuff containing wastewater by Coriolus versicolor in a rotating biological contactor
8. Acute and subchronic oral toxicity of Coriolus versicolor standardized water extract in Sprague-Dawley rats
9. Anti-tumor effect of Coriolus versicolor methanol extract against mouse B16 melanoma cells: In vitro and in vivo study
10. Studies on Constituents of Higher Fungi of Korea(L VII) Comparison of Various Antitumor Constituents of Coriolus versicolor
11. Polysaccharopeptides of Coriolus versicolor: physiological activity, uses, and production
12. Chapter Fifteen – Coriolus versicolorpolysaccharopeptide as an immunotherapeutic in China
13. Studies on chemical structure of polysaccharide from fruit body of Coriolus versicolor
14. In vivo and in vitro anti-tumor and anti-metastasis effects of Coriolus versicolor aqueous extract on mouse mammary 4T1 carcinoma
15. Immunomodulatory Properties of Coriolus versicolor: The Role of Polysaccharopeptide
16. STUDIES ON ANTITUMOR POLYSACCHARIDES, ESPECIALLY D-II, FROM MYCELIUM OF CORIOLUS VERSICOLOR
17. Enhanced production of laccase from Coriolus sp. using Plackett–Burman design
18. Coriolus versicolor: A Medicinal Mushroom with Promising Immunotherapeutic Values
19. Coriolus versicolor polysaccharide peptide slows progression of advanced non-small cell lung cancer
20. Decolorization of practical textile industry effluents by white rot fungus Coriolus versicolorIBL-04
21. Studies on Antitumor Activity and Antimicrobial Activity of Coriolus Versicolor(Fr.)Quel and Ganoderma Lucidum (Fr.)Karst
22. Studies on Protoplast Formation and Regeneration of Coriolus versicolor
23. Effects of polysaccharide peptide (PSP) from Coriolus versicolor on the pharmacokinetics of cyclophosphamide in the rat and cytotoxicity in HepG2 cells
24. Purification and characterization of the constitutive form of laccase from the basidiomycete Coriolus hirsutus and effect of inducers on laccase synthesis
25. Studies on Intergeneric Protoplast Fusion and Nuclear Transfer between Ganoderma Incidum and Coriolus versicolor
26. Removal of zirconium(IV) from aqueous solution by Coriolus versicolor: Equilibrium and thermodynamic study
27. Studies on screening of high ligninolytic activity strains from white-rotting fungus Coriolus versicolor
28. Differential effect of Coriolus versicolor (Yunzhi) extract on cytokine production by murine lymphocytes in vitro
29. Direct dechlorination of chlorophenolic compounds by laccases from Trametes (Coriolus) versicolor
30. Polysaccharide peptides from Coriolus versicolorcompetitively inhibit model cytochrome P450 enzyme probe substrates metabolism in human liver microsomes

Hericium spada u vrstu medicinskih (ljekovitih) gljiva a svoj blagotvorni potencijal prožima u cijelom probavnom sistemu. Ima pozitivan uticaj na nervne ćelije, te pomaže kod održavanja moždanih funkcija u intaktnom stanju.

Medicinska (ljekovita) gljiva Hericium erinaceus poznata je i pod imenom “Lavlja griva” ili “Lavlja brada”. Raste u obliku kugle, teži do 1 kilograma i opskrbljena je brojnim duguljastim, šnjurastim izraslinama, koje podsjećaju na lavlju grivu . Kinezi je zovu gljiva majmunske glave (Yamabushitake) jer dlakavi izgled ove gljive podsjeća na vrstu kineskih majmuna čija glava i lice su totalno obrasli dlakom.

Kao jestiva gljiva, prilično je ukusna i sadrži više od 32 aromatične tvari. Okus je najbliži onom od plodova mora sa finim aromatičnim primjesama sličnim okusu kokosa i djelimično limuna.

Postoje različite vrste ove gljive, a  rasprostranjene su na svim kontinentima. Može se naći i u našim šumama. Vrlo  je zahtjevna po pitanju uslova rasta, pa ju je stoga teško naći u prirodi. Preferira listopadne šume s visokim procentom vlage. Naseljava svježe izumrlo drvo ili se kao parazit naseljava u živom drvetu u kojem prouzrokuje trulež bijele boje.

Iako se u međuvremenu već uspješno kultivira, u supermarketima ćete je po svoj prilici uzalud tražiti, jer se više koristi u svrhu proizvodnje dodataka prehrani. U Evropi je odobrena u prehrambene svrhe i kao dodatak prehrani, a ne kao lijek.

Najviše informacija o njenoj upotrebi i blagotvornim dejstvima dolazi iz Tradicionalne kineske medicine i modernih naučnih publikacija.

Kratki pregled blagotvornih dejstava i upotrebe medicinske gljive Hericium erinaceus (lavlje brade):

• Njega i liječenje cijelog gastrointestinalnog trakta
• Propratno sredstvo pri liječenju raka jednjaka i probavnih organa
• Potpora normalnoj funkciji nervnog sustava
• Poboljšanje mentalnih sposobnosti
• Potporno liječenje neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i neuropatija
• Antibakterijsko dejstvo
• Antioksidativno dejstvo
• Imunostimulirajuća dejstva

Kako Hericium djeluje na ljudski organizam?

Već duži niz godina se intenzivno znanstveno istražuje veza između našeg mozga i probavnog (gastrointestinalnog) trakta – takozvana osovina crijeva i mozga. Postaje sve jasnije kakav utjecaj probavni sistem ima na razmišljanje, osjetilna čula i tjelesne funkcije. Gastrointestinalni trakt i mozak međusobno komuniciraju, vrlo intenzivno i prije svega recipročno! To znači da crijeva ne samo da primaju upute od mozga, već i sama šalju signale. Stoga se crijeva s razlogom nazivaju “drugim mozgom”.

Komunikacija između crijeva i mozga vrlo je složena i odvija se na različite načine. S jedne strane, naš probavni trakt sadrži preko 100 miliona nervnih ćelija koje tvore takozvani enterički nervni sistem. Ove nervne ćelije putem nerva Vagusa (jedna vrsta nervnog autoputa) razmjenjuju konstantno signale sa mozgom. Začuđujuće je da 90% ove “komunikacije” dolazi iz crijeva, a samo 10% signala iz našeg mozga. Osim toga, 90% serotonina proizvodi se u našim crijevima. U crijevima postoje i posebne ćelije koje proizvode tvari imunoloških glasnika (tzv. citokine) na koje mozak također reagira.

Novi aspekt crijevno-moždane osovine je komunikacija crijevne flore (crijevne mikrobiote) s mozgom. Bakterije koje se prirodno pojavljuju u crijevima imaju tvore mnoštvo putem kojih šalju informacije u mozak preko osovine crijeva i mozga. Crijevne bakterije imaju utjecaj na pamćenje, emocije i, na primjer, moduliraju percepciju stresa.

Aktuelne studije pružaju permanentno nove informacije o bitnosti zdravih crijeva i balansirane crijevne flore na psihičko i tjelesno zdravlje.

Poznate aktivne supstance Hericiuma (lavlje brade) imaju izražene efekte kako na nervne ćelije tako i na sluzokožu crijeva i crijevnu floru. Stoga se može pretpostaviti da Hericium može direktno uticati na osovinu crijeva i mozga, te nije iznenađujuće da su blagotvorna dejstva ove medicinske gljive najizraženija u pogledu neuroloških i psihičkih oboljenja i oboljenja probavnog trakta.

Osim uticaja na probavni trakt i nervni sistem bitno je spomenuti da, kao i većina drugih medicinskih gljiva, sadrži dosta beta glukana i shodno tome ima izraženo imunostimulirajuće dejstvo.

Hericium i probavni trakt

Blagotvorni potencijal Hericiuma je veoma izraženu cijelom probavnom sistemu. Regulira probavu i djeluje umirujuće. Značajno doprinosi obnovi oštećene sluznice u želucu, crijevima i jednjaku, te pomaže pri balansiranju crijevne flore, ali i kod jake kiseline i žgaravice. Blagotvorno djeluje i kod poteškoća sa nervoznim želucem ili crijevima te njihovim upalama. Dobra iskustva se bilježe kod kronove bolesti (Morbus kron) kao i hronične upale debelog crijeva (Colitis ulcerosa), a može se koristiti kao propratna terapija kod tumornih oboljenja u probavnom traktu, između ostalog zahvaljujući sposobnosti stimulacije imunološkog sustava.

Sadrži također i antimikrobne agense sa inhibirajućim dejstvom na bakteriju Helicobacter pylori kao i gljivicu Candidu albicans, koje pospješuju razvoj čira na želucu i rak želuca.

Djeluje povoljno i protiv alergijskih oboljenja.

Hericium i nervni sistem

U međuvremenu je poznato da nekolicina aktivnih supstanci Hericiuma ima pozitivan uticaj na nervne ćelije i pomaže kod održavanja moždanih funkcija u intaktnom stanju. Iz tog razloga se sve češće koristi kod nervnih oboljenja, nesanice i oboljenja uzrokovanih stresom.

Japasnki naučnici Kawagashi i Fujiwara su otkrili najpoznatije specifične aktivne supstance iz gljive Hericium – Hericenone i Erinacine. Očigledno su ove niskomolekularne supstance u stanju proći kroz krvno moždanu barijeru i na taj način svoje dejstvo razvijati direktno u mozgu. Poznato je da stimuliraju formiranje NGF-a (faktora rasta nervnih ćelija – Nerve Growth Factor), potpomažu obrazovanje novih nervnih poveznica i poboljšavaju pamćenje (Kawagashi et al 1994; Lee et al 2004). Iz tog razloga se na njih gleda kao na potencijalna ljekovita sredstva za neurodegenerativna oboljenja kao što je Alchajmer, ali i za tretiranje parkinsonove bolesti, multiple skleroze i neuropatija. Povećanje razine NGF-a se bilježi već pri dnevnoj upotrebi manjih količina sušene gljive (Spielmann et al. 2017).

Istraživanja na ovu temu urađena na životinjama, potvrđena su i u jednoj kliničkoj studiji sa 30 učesnika koji su imali lakše kognitivne poremećaje. (Mori et al. 2009). 15 učesnika je tokom 16 sedmica uzimalo kapsule sa prahom gljive Hericium. Ova grupa je, u odnosu na kontrolnu grupu koja je dobila placebo (kapsule u kojima se nalazila druga neutralna supstanca), pokazala znatno poboljšanje kognitivnih sposobnosti koje su rasle sa vremenskim periodom uzimanja gljive u kapsulama. Što duže se gljiva koristila to je efekat bio izraženiji.

Slične efekte je posmatrao i naučnik Kawagashi 2008. godine na osobe pogođene demencijom. Trenutne studije pokazuju da korištenje Hericiuma ima pozitivne efekte na oboljele od demencije u pogledu savladavanja svakodnevnih obaveza i usporavanja bolesti. Supstanca Dilinoleoil-fosfatidil-etanolamin iz Hericiuma štiti nervne ćelije od odumiranja uzrokovanog taloženjem beta amiloida i drugih stresora, što je stavlja u red supstanci koje bi mogle imati pozitivne efekte protiv nastanka alchajmerove bolesti. (Nagai et al 2006; Kawagashi et al 2008).

Zahvaljujući spomenutim supstancama a također i cerebrosidima s pravom se pretpostavlja da i zdrave osobe mogu profitirati od dugoročne upotrebe Hericiuma u pogledu neutraliziranja negativnih posljedica stresa, balansiranja psihičkog stanja i regeneracije.

Nagano et al (2010) su pokazali da Hericium umanjuje simptome depresije, te da suzbija osjećaj straha. Već nakon nekoliko tjedana korištenja, Hericium djeluje harmonizirajuće i balansirajuće te može ublažiti osjećaj tjeskobe, depresiju, simptome menopauze i poremećaje spavanja. Prešani sokovi gljive djeluju povoljno na raspoloženje.

U ćelijskoj kulturi je naučnik Kolotushkina 2003. godine pokazao da ekstrakt Hericiuma ima pozitivan uticaj na obnavljanje mijelinskih ovojnica nervnih ćelija. Kod multiple skleroze su baš ove strukture pogođene zbog čega se aktivno traže supstance koje bi mogle spriječiti oštećenja mijelinske ovojnice.

Istraživanja naučnika Fujiwara-e iz 2006. godine pokazuju da bi redovno korištenje Hericiuma moglo imati zaštitni efekat na nervne ćelije usljed slabe cirkulacije i time djelovati protiv moždanog udara.

Ostala blagotvorna dejstva Hericiuma

Ljekovita gljiva Hericium (lavlja griva) ima i mnoga druga dejstva na ljudski organizam. Pomaže kod infekcija, astme, alergija i neurodermatitisa. Hericenon B prema studijama Mori-ja iz 2010. godine ima jako antitrombotično dejstvo. Ova supstanca ometa nastanak ugrušaka na sličan način kao što to radi Aliin iz bijelog luka.

Kod Erinacina E iz Hericiuma je ustanovljeno da može vezati opiat receptore u mozgu i eventualno pomoći pri terapiranju bolnih stanja i grčeva. (Saito et al 1998).

Pretpostavlja se da antikancerogeni učinak ljekovite gljive Hericium najviše dolazi od imunostimulirajućeg dejstva specifičnih polisaharida i polipeptida sadržanih u gljivi Hericium.

Postoji mnogo studija na temu ljekovite gljive Hericium erinaceus koje ukazuju na njenu blagotvornost u pogledu mnogih zdravstvenih problema. Međutim, za konačnu upotrebu ove i mnogih drugih gljiva u svrhe liječenja potrebno je sprovesti još niz kliničkih studija sa standardizovanim eksperimentalnim uslovima.

Šta sadrži Hericium (lavlja griva)?

Suha masa gljive Hericium se sastoji od aminokiselina, masnoća, minerala, ugljenih hidrata i vlakana.

U samoj gljivi nisu sadržani samo važni minerali i elementi u tragovima. Također ima balansiran sastav aminokiselina. Sve esencijalne aminokiseline (one koje tijelo ne može samo proizvesti), koje važe za gradivne blokove proteina nalaze se u Hericiumu osim metionina i trptofana. Sve one održavaju vaše tijelo u intaktnom stanju. Ljudsko tijelo treba, na primjer, fenilalanin da bi ga kasnije – putem različitih međufaza – iskoristilo za stvaranje neurotransmitera dopamina, koji je većini poznat i kao hormon sreće. Dopamin ne samo da pomaže da se osjećate bolje, već je i od presudne važnosti za koncentraciju i obradu informacija.

Ljudsko tijelo ne može samo proizvesti ni aminokiselinu lizin. Vrijednost lizina se najbolje očitava u interakciji s kalcijem. Ova esencijalna aminokiselina pomaže u pohranjivanju vrijednog minerala u kostima i zubima. Osim toga lizin pospješuje proizvodnju kolagena. Hericium sadrži i fosfor, koji zajedno sa kalcijem spadaju u bitne gradivne elemente kostiju.

Kao i druge gljive, lavova griva sadrži mnogo minerala i elemenata u tragovima, uključujući željezo, magnezij, kalij, cink, selen, germanij i fosfor. Oni osiguravaju da ste dobro opskrbljeni kisikom i da vaš imunološki sustav dobije potrebnu podršku. Sadržaj bogat mineralima i elementima u tragovima je čini pravim multitalentom.

Prosječan sastav i hranjive vrijednosti suhe tvari na serviranih 100g:

Hericium – oblici primjene i doziranje

Hericium (lavlja griva) se može uzimati u obliku sirupa, juha, prašaka, kapsula, čajeva i tinkture. Prikladna je za korištenje kako kod djece tako i kod odraslih.

HERICIUM KAPSULE

Sa 4 kapsule Hericiuma od 300 mg praha gljiva dobivate dnevnu dozu od 1200 mg. Tradicionalno se u slučaju oboljenja koriste veće doze. U preventivne svrhe se kapsule koriste prema formuli:

tjelesna težina : 20 = broj kapsula na dnevnoj osnovi

U slučajevima ozbiljnih oboljenja se doza povećava u konsultaciji sa Vašim ljekarem.

TEČNI HERICIUM EKSTRAKT

Uobičajena doza jako koncentriranog dualnog ekstrakta se određuje prema težini korisnika. U preventivne svrhe se koristi prema formuli: tjelesna težina : 20 = dnevna doza u mililitrima

5 ml ovog dualnog ekstrakta ima koncentraciju aktivnih supstanci kao 38 kapsula.

U slučajevima ozbiljnih oboljenja se doza povećava u konsultaciji sa Vašim ljekarem.

KOMBINOVANA UPOTREBA KAPSULA I TEČNOG EKTRAKTA

Kombinovana upotreba je preporučljiva. U tom slučaju se preventivno uzimaju 2-4 kapsule dnevno, zavisno od težine osobe uporedo sa ekstraktom koji se koristi prema formuli:

tjelesna težina : 40 = dnevna doza u mililitrima.

U slučajevima ozbiljnih oboljenja se doza povećava u konsultaciji sa Vašim ljekarem.

NAPOMENA: Na tržištu je mnogo preparata Hericiuma i svaki preparat ima svoju preporuku za doziranje. Navedena doziranja se odnose na kapsule austrijskih proizvođača MUSH-ROOM i TIROLER GLÜCKSPILZE.

Sporedna dejstva

Iako se Hericium širom svijeta već koristi u velikom omjeru, skoro da nisu poznata nikakva neželjena dejstva.

Kako prepoznati kvalitetan Hericium preparat?

Zašto se u nekim slučajevima rezultati upotrebe Hericiuma ne mogu vidjeti ili reproducirati može imati više razloga. Kao prvo svaki čovjek je svijet za sebe za svojim genetskim i metaboličkim predispozicijama kao i trenutnom zdravstvenom stanju u kojem se nalazi. Stoga je za očekivati da će svaki organizam na svoj način reagovati na određene preparate. Jedan od razloga je zasigurno i taj da preparati uglavnom nisu standardizirani ni po pitanju oblasti i uslova u kojima se uzgajaju a ni po pitanju sadržaja aktivnih supstanci.

Očigledno je da na kvalitet gljive iz koje se pravi preparat i samim time blagotvorna svojstva preparata utiče mnogo faktora. Neki od njih su:

• Substrat na kojem gljiva raste (vrsta drveta u prirodi ili vrsta supstrata pri kultivaciji). Sadržaji supstrata se kvalitativno uveliko mogu razlikovati što direktno utiče i na sadržaj sastojaka u gljivi. Substrati mogu sadržati također i onečišćenja koja gljive apsorbiraju i time gube na kvalitetu i eventualno postaju štetna za zdravlje.
• Klimatski uslovi odnosno uslovi uzgoja (temperatura, vlaga, svjetlo itd.) utiču znatno na razvoj aktivnih supstanci u gljivama.
• Soj gljive. Gljive imaju više podvrsta koje se različito prilagođavaju na iste vrste kultivacije i koje se mogu razlikovati u sposobnosti razvijanja određenih aktivnih supstanci, što direktno utiče kako na rast tako i na spektar ljekovitih dejstava gljive. Samim tim se i kvalitet preparata razlikuje zavisno od toga koji se soj gljive se koristi za izradu preparata.
• Način pripreme preparata. Postoje raznorazne metode procesuiranja koje također mogu znatno uticati na konačni kvalitet preparata. Kod pulveriziranih gljiva je poželjno da se gljive melju metodom “SHELLBROKEN” koja razbija stanične zidove i time aktivne supstance čini bolje raspoloživim za probavu odnosno apsorpciju u crijevima. Kod tečnih, visoko koncentriranih ekstrakata je poželjno da su pripravljeni metodom dualne ekstrakcije koja omogućava ekstrahirenje kompletnog spektra aktivnih supstanci, kako hidrofilnih (u vodi rastvorljivih) tako i lipofilnih (u mastima rastvorljivih).

U Evropi je broj knjiga izdatih na temu medicinske gljive Hericium erinaceus veoma skroman za razliku od nekih azijatskih zemalja u kojima se znanje hiljadama godina prenosi usmeno sa koljena na koljeno ili u pisanoj formi putem knjiga. Samim tim je Evropljanima uskraćen jedan dobar dio informacija i znanja o ovoj izvanrednoj ljekovitoj gljivi. U zadnjih 30 godina je urađeno mnogo studija na ovu temu, čime se došlo do znatnog broja korisnih, iskoristivih saznanja, ali obzirom na ogroman potencijal ove gljive, sigurno je da imamo još mnogo toga da naučimo.

LITERATURA:

Tabela iz knjige autora Stamets Paul: Mycelium Running: How Mushrooms Can Help Save the World; Speed Press Berkely 2005, S: 202-203

Zhuang C. et al. (2009) Anti-dementia substance from Hericium erinaceum and Method of Extraction. United States Patent Application Publication. US 2009/0274720 A1

Guthmann (2020) – Heilende Pilze die Arten der Welt, 2. Aufl. Quelle Meyer Verlag

Kappl, Rebensburg (2020) Gesund mit Heilpilzen, Riva Verlag, München

Eisenhut R. et al. (1995) Untersuchungen über ernährungsphysiologisch wertvolle Inhaltsstoffe (Mineralstoffe, Aminosäuren, Aromastoffe) von Hericium erinaceus (Bull.: Fr.) Pers., Gartenbauwissenschaft 60(5): 212 – 218

Fujiwara M. et. al. (2006) Neuroprotective Effect of Hericium erinaceum, Foods and Food Ingredients J. Jpn., Vol. 211(2)

Kawagishi H. et al. (1994) Erinacines A, B and C, strong stimulators of nerve growth factor (NGF) synthesis from the mycelia of Hericium erinaceum, Tetrahedron Lett, 35: 1569 – 1572.

Kawagishi H. et al. (2008) Compounds for dementia from Hericium erinaceum, Drugs of the Future 33(2): 149 – 155

Kim D. M. et al. (2000) Isolation of Antimicrobial Substances form Hericium erinaceum, Mycobiology 28(1): 33 – 38

Nagano M. et al. (2010) Reduction of depression and anxiety by 4 weeks Hericium erinaceus intake. Biomed Res., 31(4): 231 – 237

Schu P. (1985) Isolierung und Charakterisierung von Antibiotika aus Hericium ramosum (Bull. ex Meat) Letellier (Basidiomycetes), Diplomarbeit, Universität Kaiserslautern

[Sheng X, Yan J, Meng Y, Kang Y, Han Z, Tai G, Zhou Y, Cheng H (2017) Food & function. Immunomodulatory effects of Hericium erinaceus derived polysaccharides are mediated by intestinal immunology. [https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/28266682]

Chaiyasut C, Sivamaruthi B. S (2017) Asian Pacific Journal of Tropical Biomedicine. Anti-hyperglycemic property of Hericium erinaceus – A mini review. [https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2221169117310390]

[Zhanga Z, Lva G, Pana H, Pandeyb A, Hec W, Fana L (2012) International Journal of Biological Macromolecules. Antioxidant and hepatoprotective potential of endo-polysaccharides from Hericium erinaceus grown on tofu whey. [https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S014181301200356X]

Mori K, Inatomi S, Ouchi K, Azumi Y, Tuchida T (2007) Phytotherapy Research. Improving effects of the mushroom Yamabushitake (Hericium erinaceus) on mild cognitive impairment: a double-blind placebo-controlled clinical trial. [https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18844328]

Mori K, Obara Y, Moriya T, Inatomi S, Nakahata N (2011) Biomedical research. Effects of Hericium erinaceus on amyloid β(25-35) peptide-induced learning and memory deficits in mice. [https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21383512]

Nagano M, Shimizu K, Kondo R, Hayashi C, Sato D, Kitagawa K, Ohnuki K (2010) Biomedical research. Reduction of depression and anxiety by 4 weeks Hericium erinaceus intake. [https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20834180]

 Chaiyasut C, Sivamaruthi B. S (2017) Asian Pacific Journal of Tropical Biomedicine. Anti-hyperglycemic property of Hericium erinaceus – A mini review. [https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2221169117310390]

Slika: Photo by Artur Kornakov on Unsplash

Drveće i uopšteno biljke neprestano razmjenjuju “informacije” – upozoravaju jedni druge na napade štetočina putem mirisa koje izlučuju ili razmjenjuju hranjive materije. Većina kopnenih biljaka umrežena je međusobno ispod zemlje uz pomoć gljiva, koje im omogućavaju razmjenu hranjivim tvarima ali i jednu vrstu međusobne komunikacije. Radi se o komunikaciji koja veoma podsjeća na neuronske mreže u ljudskom mozgu, ali i na internet, te je mnogi zato nazivaju i “Wood Wide Web”

Dimenzije koje mogu dostići gljive ispod zemlje su impresivne: jedna gljiva može se prostirati na površini od nekoliko stotina kvadratnih metara i međusobno povezivati brojna stabla i druge biljke. Samo na jednom hektaru šumskog tla nalazi se do šest tona niti gljiva, koje zajedno dostižu dužinu više od 100 milijardi metara. Dakle, ispod samo jednog kvadratnog centimetra nalaze se niti koje su dugačke više od 1000 metara. Od ove gigantske mreže gljiva, šetač u šumi obično može vidjeti samo plodove iznad zemlje – dijelove gljive koji se ponekad koriste i za jelo. Samo ca. 10% gljiva obrazuju plodove iznad zemlje. Plodovi gljivama služe kao jedna vrsta reproduktivnih organa.

Ako vidite plodove gljive koji rastu iz zemlje, znajte da se ispod njih nalazi jedna ogromna mreža finih micelijskih niti, koja predstavlja temelj života u šumi. Osim što uspostavljaju “komunikaciju” u biljnom svijetu i uspostavljaju simbiozu sa biljkama, one također razgrađuju izumrli organski materijal i pretvaraju ga u humus. Gljive su najstariji “biohemičari” naše planete.

Mikoriza

Fine niti gljiva, hife, uvezuju se u vrhove korijena biljke i tvore takozvanu mikorizu (gr. mykes=gljiva, rhíza=korijen). Mikoriza je poseban oblik suradnje između biljaka i gljiva od koje imaju koristi oba partnera iako u velikoj mjeri žive odvojeno (tzv. mutualizam). U slučaju mikorize, razmjena dvije hranjive tvari je od krucijalnog značaja. Gljive dobivaju lako upotrebljiv šećer, koji biljke proizvode fotosintezom. Gljive ovise o tome jer nemaju potrebne enzime za razgradnju složenih ugljikohidrata. Zauzvrat, biljke se opskrbljuju fosforom i dušikom koje gljive mogu učinkovito izvući iz tla. Gljiva također štiti osjetljivi vrh korijena od štetočina. Na taj način dolazi do dobitne situacije. Mikoriza je poznata već desetljećima – i široko je rasprostranjena: istraživači procjenjuju da do 90 posto svih kopnenih biljaka živi u simbiozi s gljivama ili barem ispunjava uvjete sa simbiozu. Ulazak u ovo partnerstvo u konačnici ovisi i o situaciji: biljke u nepovoljnim okolišnim uvjetima teže više simbiozi od gljiva koje se nalaze u povoljnim uvjetima.

Gljive uspostavljaju komunikaciju između roditeljskog stabla i njegovih potomaka

Najstarija i najveća stabla u šumi su neka vrsta roditelja za ostala stabla u šumi. Ova stabla su ispod zemlje preko mikoriza-gljiva povezana sa svim ostalim stablima u okolini. Najnovija istraživanja pokazuju da roditeljska stabla preko mikoriza uspostavljaju komunikaciju sa stablima koja su nastala iz njihovog sjemena. Na taj način imaju mogućnost da svojim potomcima pomažu u slučaju manjka hranjivih materija ali odbrane od štetočina.

Donedavno su biljke i gljive bile posmatrane kao neaktivni dio prirode koji nije u stanju da ciljano utiče na svoju okolinu. Najnovija istraživanja pokazuju da gljive i biljke razvijaju jedan zavidan stepen interakcije putem kojeg su sposobne da se prilagođavaju svakojakim uslovima u prirodi. Ova odlika daje nadu i u pogledu sve više zabrinjavajućih klimatskih promjena. Gljive u simbiozi sa biljkama i/ili algama očigledno imaju potencijal koji može pomoći da se ponovo uspostavi prirodni balans poremećen od strane čovjeka.

Već se razmatraju mnogobrojni projekti putem kojih bi se uz pomoć gljiva uticalo na poboljšanje ekološkog stanja u industrijalizovanim zemljama. Za razliku od projekata koji su nas doveli na rub ekološke katastrofe, princip ovih projekata je “Prirodu kapirati i kopirati“.

Često se spominje da je hrana bijele boje siromašna hranjivim tvarima, no gljive su zasigurno jedna od iznimki koje ne obuhvata ova teorija.  Gljive sadrže mnoge vitamine, minerale, elemente u tragovima, polisaharide visoke vrijednosti poput beta glukana i dr. korisne tvari.

Mnoge gljive, naročito šitake (Lentinula edodes) izvrsna su zamjena za crveno meso u bilo kojem jelu. Pomažu da recepti imaju bolji okus jer sadrže glutamat ribonukleotide. Ti spojevi daju jelu umami okus (okus mesa) bez posljedica za vaš krvni pritisak ili rizik od srčanih bolesti. Gljive sadrže veoma malo natrija koji negativno utiče na krvni pritisak! U nastavku izdvajam samo nekoliko razloga zašto je gljive dobro često konzumirati.

U nastavku izdvajam samo nekoliko razloga zašto je gljive dobro često konzumirati.

1. Gljive pomažu protiv procesa starenja

Gljive sadrže veoma visoku koncentraciju dva antioksidansa, ergotioneina i glutationa. Ova 2 antioksidansa prema studijama igraju vema bitnu ulogu u zaštiti od fiziološkog stresa koji uzrokuje vidljive znakove starenja, prije svega bore.

2. Gljive štite mozak pri starenju

Dva prethodno spomenuta antioksidansa (ergotionein i glutation) također mogu pomoći u prevenciji Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, kažu istraživači sa Pennsylvania State University . Preporučuju konzumaciju najmanje pet gljiva dnevno kako bi se smanjio rizik od neuroloških bolesti. Kuhane gljive ili gljive pripremljene na pari zadržavaju bolje nutritivne prednosti.

3. Gljive mogu poboljšati pamćenje

Još jedna mentalna korist povezana s gljivama: Istraživači s Nacionalnog sveučilišta u Singapuru u studiji iz 2019. otkrili su da konzumacija od 2 porcije (veličina porcije 3/4 šalice) kuhanih gljiva sedmično može smanjiti izglede za blagi pad kognitivnih sposobnosti, te zajedno sa drugim studijama ukazuju na potencijal gljiva u pogledu sprečavanja neurodegenerativnih oboljenja.

4. Gljive vam mogu pomoći u jačanju kostiju

Gljive koje su tokom rasta bile izložene sunčevoj svjetlosti, za razliku od gljiva koje se uzgajaju u mraku, obiluju prirodnim vitaminom D. Samo 100-tinjak grama ovih gljiva zadovoljava dnevne potrebe za vitaminom D i utiče na zdravlje kostiju.

5. Muškarcima konzumacija gljiva može smanjiti rizik od razvoja raka prostate

Japanski istraživači su utvrdili da konzumacija gljiva smanjuje rizik od razvoja raka prostate, a rezultate objavili u International Journal of Cancer. U usporedbi s muškarcima koji su jeli gljive manje od jednom sedmično, oni koji su jeli gljive jednom ili dvaput sedmično imali za 8% manji rizik od razvoja raka prostate.

Oni koji su jeli gljive tri ili više puta tjedno smanjili su rizik za čak 17 posto.

Bitno je napomenuti da je spomenuti učinak bio značajan samo kod muškaraca starijih od 50 godina.

6. Gljive utiču na energetski bilans tijela

Gljive su bogate vitaminima B: riboflavinom [B2], folatom [B9], tiaminom [B1], pantotenskom kiselinom [B5] i niacinom [B3]. Oni pomažu tijelu da iskoristi energiju iz hrane koju konzumiramo i da proizvodi crvena krvna zrnca, koja prenose kisik po cijelom tijelu.

7. Gljive jačaju imunološki sistem

Poznato je da su polisaharidi “beta glukani” jedna veoma jaka potpora imunološkom sustavu.  Beta glukani su najčešći u gljivama. Prisutni su u vrstama gljiva koje inače skupljamo u našim šumama, ali i u takozvanim ljekovitim (medicinskim) gljivama koje se inače ne koriste u kuhinji.

Napomena: spektar blagotvornih dejstava gljiva je veoma širok i ne može se reducirati na samo prethodno spomenutih 7 svojstava. Za više informacija pročitajte informacije o pojedinačnim vrstama gljiva sa bloga “Medicinske gljive”.

LITERATURA:

Mushrooms: A rich source of the antioxidants ergothioneine and glutathione
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S030881461730691X?via%3Dihub

Mushrooms are full of antioxidants that may have anti-aging potential
https://www.psu.edu/news/research/story/mushrooms-are-full-antioxidants-may-have-anti-aging-potential/

Photobiology of vitamin D in mushrooms and its bioavailability in humans
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3897585/

A phase I trial of mushroom powder in patients with biochemically recurrent prostate cancer https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25989179

Mushroom consumption and incident risk of prostate cancer in Japan https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/ijc.32591