Čajevi

Gljiva Trud (Fomes f.) čaj 40g

Kupi jedan

Kupi dva

5% popusta

Kupi tri

10% popusta

Kupi četiri

15% popusta

16,90 KM

U cijenu je uključen PDV. Popusti se obračunavaju u košarici.

Kupovina putem naše web prodavnice podliježe strogim kriterijima čuvanja Vaših osobnih podataka.

Narudžbe zaprimljene radnim danima do 12:00 sati otpremamo isti dan prema kurirskoj službi, te će ista biti dostavljena na Vašu adresu u roku od 24h.

Sva Vaša pitanja i sugestije možete uputiti putem emaila ili telefona. Na iste odgovaramo u roku od 24h.

Pročitaj više o ovom proizvodu

Fomes fomentarius (kresiva guba, trud) raste na oslabljenim, oštećenim ili mrtvim stablima listopadnog drveća. Prvo se na drvetu nastanjuje i živi kao parazit, a svoj rast nastavlja i nakon što drvo odumre te preuzima ulogu saprofita (razlagača) razgrađujući materijal drveta i pretvarajući ga u humus. Sposobna je da potpuno razloži necelulozni materijal iz drveta.

Micelij ove gljive neprimjetno nastanjuje stablo drveta, a tek nakon dvije do tri godine, na površini stabla se pojavljuju plodovi (karpofori). Plodovi izbijaju u proljeće, nakon toga permanentno rastu i dostižu starost do nekoliko godina.

Gljiva trud (kresiva guba. Fomes fomentarius) raste nekoliko godina kao parazit na starim ili oštećenim bjelogoričnim stablima napadajući drvo kroz oštećenja kore i izazivajući bijelu trulež drveta. Najčešće su to stabla bukve, graba, topole, breze, hrasta, johe. U planinama najčešće naseljava bukve, u nizinama sve ostale vrste. U sjevernim krajevima najčešća je na brezi, dok je na jugu tipičnija bukva. Na Mediteranu joj je hrast tipičan domaćin. Obzirom da se lako prilagođava ponekad se može naći na javoru, trešnji, lipi, platanu, pa čak i izuzetno mekom drveću kao što su četinari.

Zastupljena je gotovo svuda širom svijeta. Može se naći u sjevernoj i južnoj Africi, širom Azije, u Sjevernoj Americi i širom Evrope.

Optimalna temperatura za rast je između 27 i 30 °C, a maksimalna je između 34 i 38 °C. Obično raste sama, ali se na istom stablu ponekad može naći više plodova gljive.

GARANCIJA KVALITETA: Čaj proizvođača FUNGIVERSE sadrži sve aktivne sastojke ljekovite gljive “Trud” (Fomes fomentarius) u prirodnoj koncentraciji i sastavu, pripravljene na način koji omogućava našem organizmu jednostavnu i efikasnu apsorpciju aktivnih supstanci iz medicinske gljive.

Uputstvo za pripremu čaja

Jednu supenu kašiku preliti sa jednim litrom ključale vode, zatim češće miješati dok se čaj hladi. Čaj ne treba cijediti. Napitak je moguće je praviti u manjim količinama, dozirajući čaj sa čajnom kašikicom. (Jedna čajna kašikica - 300ml vode).

SADRŽAJ

Sastojci: 100% čaj od medicinske gljive Trud.

PREPORUČENA UPOTREBA

Punu supenu kašiku čaja prelijte sa 1 litrom ključale vode. Pijte ga tijekom dana.

PROCES PROIZVODNJE ČAJA OD MEDICINSKIH GLJIVA

Nakon testiranja kvaliteta mnogobrojnih sojeva jedne vrste gljive, proizvođač u saradnji sa naučnim istraživačkim centrom MUSHROM RESEARCH CENTER AUSTRIA za uzgoj izabira samo najkvalitetnije sojeve.Gljive se uzgajaju u strogo kontroliranim, ekološkim (BIO) uslovima.

KVALITETA PROIZVODA

Gljiva trud (Fomes fomentarius) se uzgaja na certificiranim sirovinama koje dolaze 100% iz ekološke (BIO) poljoprivrede. Prema laboratorijskim analizama certificiranog laboratorija AGROLAB, u proizvodu se ne može ustanoviti ni najmanje onečišćenje pesticidima, policikličkim aromatičnim ugljikovodicima – omekšivačima, niti radioaktivnima supstancama. To ne znači samo da su te tvari ispod zakonski dopuštene granične vrijednosti, već da ih se uopšte ne može otkriti ni u najmanjim tragovima u proizvodu. U proizvod se ne dodaje šećer niti bilo kakva druga primjesa. Medicinske gljive koje se koriste za ovaj proizvod prirodno sadrže ugljikohidrate i šećere, uključujući polisaharide / beta glukane.

Gljiva trud - Fomes fomentarius

Prvi poznati naučni opis gljive Trud u literaturi pojavio se u „Species Plantarum“ Carla Linnaeusa iz 1753. Godine, gdje ju je nazvao Boletus fomentarius. Naziv fomentarius potiče od latinskog “fomes”, što znači kresivo, dok se latinska riječ “fomentum” odnosi na obloge ili zavoje koji griju. Oba značenja su u vezi sa načinom upotrebe gljive trud. Godine 1783., Jean-Baptiste Lamarck dao joj je ime Agaricus fomentarius.

Do današnjih dana su je nazivali raznoraznim imenima, te se zbog toga susrećemo sa mnogim sinonimima imena gljive trud. Kod nas je poznata pod imenima trud, kresiva guba, bukov tartuf i vlasuljak. Nerijetko se kod nas spominje i pod imenima iz drugih jezika: tinder fungus, false tinder fungus, hoof fungus, tinder polypore, ice man fungus, zunderschwamm, amadouvier, hongo del hombre del hielo, casco de cavalo, fungo pavio, bukova kresilka ili kresilna goba itd..

Upotreba u tradicionalnoj medicini

Trud (kresiva guba) ne spada u jestive gljive. Neke mogućnosti njene medicinske upotrebe opisao je još Hipokrat. Humane kliničke studije na temu gljive trud trenutno ne postoje, ali se u literaturi može naći mnogo podataka o upotrebi ove gljive u tradicionalnoj medicini kao i iz studija sprovedenim na pokusnim životinjama.

Tradicionalno se najviše koristila kao kresivo (sve do pojave šibica) i za sprečavanje krvarenja, međutim tek u današnje vrijeme se otkriva njen nevjerovatan potencijal u medicini, kozmetici, izradi tkanina (materijal veoma sličan koži), u građevini kao izolacioni materijal, za prečišćavanje tla i dr..

Najstarija evidencija o upotrebi gljive trud je došla otkrićem mumije ledenog čovjeka “Otzi”, pronađenoj 1991. godine na granici Austrije i Italije (oblast Tirol). Otzi je živio prije nekih 5300 godina i po svemu sudeći gljivu trud (kresivu gubu) je koristio kao kresivo ali veoma moguće i kao dio svoje putne apoteke.

Otkrivena je također u iskopinama starim 8000 godina u Jorkširu, u Engleskoj. Neki primjerci su pronađeni prilijepljeni uz stablo, u drugim slučajevima je nađena u grumenu pirita – rude gvožda i kremena.

Činjenica da ova gljiva preživljava oštre i hladne zimske mjesece na otvorenim vjetrovitim mjestima kada ima vrlo malo sunca, govori dovoljno o njenoj sposobnosti da se suprotstavi utjecaju vjetra, niskih temperatura, kiše i snijega. Tradicionalno se ova osobina povezuje sa njenim blagotvornim svojstvima, te joj se u narodnoj medicini zbog toga pripisuju svojstva zaštite vanjskih dijelova tijela (kože i kose) kao i zaštite disajnih organa, dakle dijelova tijela koji su direktno izloženi vanjskim uticajima.

Gljiva trud je ranije bila sastavni dio farmakopeje mnogih zemalja, neke od njih su Njemačka, Japan, Kina, Indija). U Evropi se najčešće koristio amadou filc napravljen od F. fomentarius i to uglavnom za zaustavljanje krvarenja i oblaganje rana. U spisima se također spominje njena upotreba za “spaljivanje” rana, što se ranije koristilo za tretman inficiranih rana.

Komade fino sječene gljive trud se ranije moglo kupiti u apotekama nekih evropskih zemalja pod nazivom “fungus igniarius”. Ovi preparati su se koristili za infekcije i bolove u usnoj duplji, u ginekologiji za saniranje vanjskih upala, protiv hemoroida.

Indijanci u Britanskoj Kolumbiji i državi Vašington koristili su je za liječenje reumatizma ili ublažavanje bola. U tu svrhu dijelove gljive usitne i omekšaju, izmiješaju sa pljuvačkom i stavljaju na bolno područje. Isti preparat Indijanci su koristili i za liječenje upale zglobova.

U azijskoj medicini se koristi najčešće za želučane i crijevne tegobe jer stimulira probavu i ublažava probavne tegobe. Također se koristi i kao sredstvo za mršavljenje. U Kini je koriste protiv loše probave, ali i za liječenje tumora jednjaka, želuca i materice.